Pokolj u Lipi 30. travnja 1944.

Izvor: Wikipedija
Interijer Memorijalnog centra "Lipa pamti"

Pokolj u Lipi naziv je za ratni zločin iz Drugoga svjetskog rata u kojemu su pripadnici njemačkih, talijanskih i četničkih postrojbi ubili oko 269 civila iz sela Lipe.[1][2] Ubijeni su svi stanovnici zatečeni u selu, a sve kuće i gospodarski objekti su spaljeni.[1]

Pozadina[uredi | uredi kôd]

U sklopu naredbi generala 97. njemačkog korpusa Ludwiga Kublera, tzv. Deset zapovjedi u tijeku je jedna od akcija čišćenja terena od partizanskih „bandi“ naziva Braunschweig.[1] U akciji sudjeluju njemačke nacističke snage i fašisti koji su nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pod njemačkim zapovjedništvom.[1]

Pokolj u Lipi[uredi | uredi kôd]

30. travnja 1944. godine nacističke i fašističke snage ulaze u selo Lipa i u svega nekoliko sati muče i ubijaju svih 269 stanovnika koje su zatekli u selu.[1] Imovina stanovnika, uključujući životinje, je pokradena, a svi stambeni i gospodarski su zapaljeni.[1] Većina stanovnika ubijena je u prostoru Kvartirkine kuće na čijem mjestu danas stoji spomenik.[1]

Spomenik pokolju u Lipi smješten u Kvartirkinoj kući

Među ubijenima je bilo 96 djece, od kojih je najmlađe imalo 7 mjeseci.[1] Memorijalni centar "Lipa pamti" brine o popisu žrtava.[3]

Suđenje[uredi | uredi kôd]

Prema sudskom postupku kasnije zarobljenog fašista iz postrojbe u Rupi, Umberta Scalle, masakr u Lipi izvršilo je 150 vojnika – 80 njemačkih, 40 fašista, te trideset četnika. Nakon rata, identificirano je njih 36, a poznato je tek da je jedan od njih, Aurelio Piesz, za ovaj zločin suđen, proglašen krivim i obješen u Trstu 1945. godine.[2]

Lipa nakon II. svjetskog rata[uredi | uredi kôd]

Preživjeli stanovnici Lipe koji na dan pokolja nisu bili u Lipi se po okončanju rata vraćaju u selo i pokreću obnovu.[1][2] 1966. godine Lipa se progalašava spomen-mjestom, a 1968. otvoren je spomen-muzej koji je djelovao do 1989. godine.[2] Muzej pod imenom Memorijalni centar "Lipa pamti" obnovljen je i ponovno otvoren 2015. godine u sklopu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]