Wikipedija:Pravopisna pitanja/Arhiv 8

Ovdje postavljajte pitanja o velikim i malim slovima, interpunkciji, ije/je, č/ć, i svemu što se tiče pravopisa! Pitajte jasnim rečenicama. Jedna riječ nije dovoljna da bi itko razumio pitanje.
-> povratak na pravopisna pravila

Pitajte

• Arhiv starih pitanja i odgovora

"Te" ili "te je"?

Koje je ispravno?

Jučer te je tražio...

ili

Jučer te tražio...

DaUm--83.131.199.209 12:05, 3. ožujka 2006. (CET)

Trebalo bi biti bolje Jučer te je tražio jer se ispadanje pomoćnoga glagola u perfektu u gramatikama tolerira samo kod povratnih glagola (koji radnju vrše sami na sebi). Interesantno je da gl. tražiti ima i povratno značenje, konkretno tražiti se(be), pa se zapravo preporuča reći: Jučer se tražio. Vjerojatno je analogijom došlo i do oblika Jučer te tražio.

Ali to nikako nije velika pogreška, i mislim da se izostavljanje pomoćnoga gl. u perfektu 3. l. jd. sve više dopušta i kod drugih glagola. Dejana 12:25, 3. ožujka 2006. (CET)

Mali prilog: uz me, te, se nikada ne ide je. Stoga, Jučer te tražio.

Sanya 13:18, 3. ožujka 2006. (CET)

Koje se umanjenice koriste u kajkavskom narječju?

Pitanje je prilično neodređeno, ne znam na što misliš. U muškome rodu uglavnom imaju nastavke -ek ili -ec (pesek, obloček, dečec). Tako je i s imenima od milja (Mirek, Ivek, Dragec). U ženskom i srednjem rodu, mislim, nema prevelike razlike u odnosu na standardni jezik. Scorpy 21:19, 4. ožujka 2006. (CET)

Ulica Vladimira Nazora

U nazivu nekih ulica ( na metalnoj ili kamenoj ploči) piše ULICA VLADIMIRA NAZORA, a kod drugih VLADIMIRA NAZORA. Da li je točno da se u 1. slučaju naziv ulice piše Ulica Vladimira Nazora, a u 2. ulica Vladimira Nazora? Dakle ulica se na početku piše velikim slovom samo ako je ta riječ u nazivu ulice. U 1. slučaju napisat ćemo : "Živim u Ulici Vladimira Nazora." U 2. slučaju napisat ćemo : "Živim u ulici Vladimira Nazora." Hvala!

To što piše na pločama posve je nebitno, od deset naziva, devet ih je pogrešno. Ako je riječ "ulica" na početku, prva u nizu, uvijek je dio imena (jer se ne zove "Vladimir Nazor", a ni "Vladimira Nazora" - pogotovo zato što je nepravilno oblike u genitivu pisati u navodnicima, a sami, bez imenice na koju se odnose, ne mogu stajati) i, sukladno tomu, piše se velikim početnim slovom: Ulica Vladimira Nazora. A ako dolazi iza imena onoga po kojem je nazvana, piše se malim: Nazorova ulica. I te su dvije inačice jedine ispravne. Scorpy 21:42, 5. ožujka 2006. (CET)

latinski

sto znaci dipl. oec

Diplomirani ekonomist.

Pravilo s/sa

Da li je pravilno napisano "s našim" ili "sa našim"

S NAŠIM je bolje. Ako se ne radi o svojevrsnom isticanju, naravno. (DOPUNA I PRECIZIRANJE: kad rekoh isticanje, prvenstveno mišljah na stilske osobine teksta)

O kakvom vražjem isticanju? Pravila o prijedlozima s i sa ne ovise o tome, nimalo. S našim je jedino pravilno. A književnoumjetnički diskurz i standardni jezik ni u kom slučaju ne treba miješati. Scorpy 20:13, 9. ožujka 2006. (CET)

Stitchy, ne pametuj, pravilo o prijedlogu s/sa i nije baš tako čvrsto kao što bismo mi voljeli da jest. A i sva se pravila trebaju uzeti cum grano salis, zar ne? Dejana 14:43, 13. ožujka 2006. (CET)

"S našim" je jedino pravilno. To je pravilo uistinu vrlo čvrsto: "sa" ide samo prije slova "s", "š", "z", "ž". Tu nema odstupanja. --Zmaj 14:56, 13. ožujka 2006. (CET)

SA MNOM! ;-) ne s mnom.... U svemu ima odstupanja, nije to tako jednostavno s hrvatskim...

Nije baš ni da može sve i sva. Osnovni oblik riječi je "s", a piše se i izgovara "sa" ako riječ iza "s" počinje slovima s, š, z, ž te suglasničkim skupinama "teškim za izgovor" (ovo je glupa definicija) poput st, št, ks, uključivši i mn. Svakako bi bilo pogrešno "sa okusom soli (sunca, mora...), ispravno je samo "s okusom soli", ali kad jedan od najvećih hrvatskih kantautora Arsen Dedić pjeva, onda je sasvim prihvatljivo "sa okusom..." i naravno, to nije u standardnom jeziku, to je razgovorni jezik, a i da nije, opet postoji pojam "pjesničke slobode" koji dopušta pjesničkom izričaju odmak od standarda. Josip65 14:24, 15. ožujka 2006. (CET)

Prvo, ne pametujem, a drugo - čvrsto je, i te kako. Unatoč dvojbama koje katkad donose naši jezičari. Evo cijele problematike, izložene kratko i sustavno:

1. neki jezikoslovci vele da se oblik sa piše isključivo ispred riječi koje počinju suglasnicima s, z, š ili ž te zamjenice mnom (i to nije "odstupanje" nego egzaktno pravilo, staro koliko i standardni jezik);

2. drugi, među kojima i Maretić, tome dodaju brojeve, a treći pak i početne suglasničke skupove bd, bz, čk, čl, čr, kć, ks, pč, ps, pt, tk, tm.

3. Kod jednosložnih riječi nisu jedinstveni. Jedni ih uvode kao kategoriju, a drugi ne pa pišu, recimo, s psom, unatoč tomu što je, vidjeli smo, posrijedi (i) skup težak za izgovor.

4. Postoji i formulacija o jednosložnim nesklonjivim suglasničkim skupovima u imeničkoj funkciji, ispred kojih se piše sa. Primjer bi bio: Deset je djeljivo sa pet.

5. Nigdje se ni u jednoj gramatici ili savjetniku ne spominje "isticanje" kao kriterij. Da nije tužno, bilo bi smiješno pročitati to na Wikipediji.

6. Tabak kaže da je pravilno sa dna, sa dva, sa tri - jer to su akcenatske cjeline u kojima se naglasak s jednosložnih riječi pomiče na prijedlog. I u pravu je - ali tako više nitko ne govori. Nego [zdna], [zdva], [stri].

7. Upitno je dakle samo je li sa 10 ili s 10. Oblici "sa dva", "sa tri" i "sa pet" pokriveni su dvama pravilima pa ako ne vrijedi jedno, vrijedi drugo. Načelno, trebalo bi pisati "sa" uz jednosložne riječi, kako god ih zvali. Scorpy 19:51, 15. ožujka 2006. (CET)

---

Sve to stoji, zato i rekoh da pravilo nije tako čvrsto kako se obično misli. Naime, prijedlog s ne treba gladati unutar opozicije hrvatski:srpski iz razloga koje je upravo bespredmetno nabrajati, nego ga treba promatrati unutar drugih prijedloga. I pazi o cemu se radi: o navesku (neobaveznom dodatku -a): uz(a), pod(a), pred(a).... pa tako i s(a). Navezak nije pogreška, i načelno bi se mogao pisati uvijek. Naravno, i ja ću ga bogobojazno prekrižiti svakome kada lektoriram, ali ipak ne mislim da je to pogrešno, kada autor teksta zna da je oblik "sa" zapravo "s i navezak" dodan zbog specifičnoga nacina izrazavanja, npr. Na kraju krajeva, onda bismo i 3/4 književnih djela morali ili ispravljati ili proglasiti srpskima (budući da se književni jezik još uvijek, iako , vjerojatno, ne zadugo, ubraja u funkcionalni stil hrvatskoga standardnoga jezika, uf, evo navezaka koliko hoćeš;-), ja ih stvarno neracionalno koristim!).

Ali pazi na što sam mislila kada rekoh isticanje: naime, ja smatram da se gramatika, ili barem pravopis, ipak ne mogu u potpunosti odvojiti od semantike (iako tomu treba težiti); i sad o čemu se radi (da napokon i kažem ;-) ):

Ne idemo bez tebe, nego sa tobom!. Ako kažeš: s tobom, u ovom kontekstu se ne dobiva isti smisao jer onda znači: ne s njim, nego s tobom.

P.S. Pravilo 4. je donekle ono što bi pokrilo moju tvrdnju (a možda ipak i ne!?), ali ga nisi napisao u potpunosti! Treba reći i da se radi, ne nužno o ideklinabilnoj riječi, nego riječi koja je ideklinabila u tom položaju zbog semantičkih razloga, i ne nužno jednosložnoj, pritom se prijedlog veže direktno uz tu riječ, koja uza se nema drugih riječi (atributa, apozicija...) !

Npr.: Zašto svaku rečenicu započinješ sa ja? ili Zašto svaku rečenicu započinješ sa deset?

Kao što rekoh, pravila nisu, ako već ne čvrsta, a ono zasigurno potpuna.

I, po stoti put, da, bolje je reći s, ali ako postoji svijest o baratanju jezikom, o gramatici, i o opcionalnim dodatcima, navescima, stvar se može obraniti!

Stvarno patim od skribomanije... No, hoću još reći da gramatička i pravopisna pravila ne mogu pokriti sve moguće slučaje jezične upotrebe. Moj najdraži primjer je banalno pravilo o velikom slovu u vlastitim imenima, naime, veznici, prijedlozi i članovi se u imenima ne pišu velikim slovima, ali pazi ekstremnu situaciju: odlučiš napisati fantastičnu pripovijest o veznicima (bez komentara! ako postoji roman o geometrijskim oblicima, a postoji, nema razloga da se jadnoga dana netko ne sjeti napisati i ovako nešto!). Uglavnom, imenuješ likove kao: A, I, Već, Nego.... I pišu se velikim početnim slovom!!! Da, naravno da oni onda nisu u vezničkoj funkciji, ali to samo potvrđuje da gramatika i semantika imaju vrlo zanimljive međusobne veze.

NEĆU VIŠE NIŠTA PISATI! ;-) Dejana

Dejana

Pravopis

Koja je etimologija riječi jezik

Praslavenski (j)ęzykъ; to je, naravno, rekonstruirani oblik od zabilježenih: staroslavenski językъ, ruski jazýk, poljski język

A porijeklo vuče od indoeuropskog, također rekonstruiranog, (d)ng'hu-, a što se uspoređuje s latinskim lingua, ili njemačkim Zunge.

Za detaljnije podatke pogledati etimologijski rječnik J. Skoka koji se može naći u svakoj boljoj knjižnici. ;-) Dejana 13:01, 9. ožujka 2006. (CET)

Učestvovati vs. sudjelovati

U kakvom su međuodnosu u hrvatskom STANDARDNOM jeziku ove dvije riječi? Nije da ne znam, ali eto wikipedija je izvor svekolikog znanja, argumentacije su često maštovite, lucidne... Dejana? Josip65 10:34, 16. ožujka 2006. (CET)

"Učestvovati" je srbizam. --Zmaj 10:42, 16. ožujka 2006. (CET)

Ako znaš, reci ti meni! Ni ja ne znam sve! Znam da se to ne bi reklo..... ;-) (sala, ne?!) Dejana

Učešće, učesnici, učestovavati... i ini oblici čvrsto su ukorijenjeni, dio su tradicije govornika hrvatskog jezika, pa, mislim, ne znam, imam dojam da se "dio tradicije" uvodi kao novi znanstveni kriterij, a zacijelo bi se našao i poneki "učesnik" u djelima hrvatskih pisaca, možda u hrvatskoj "zelenoj" gramatici... ja sam taj koji se htio poučiti :) Josip65 15:43, 21. ožujka 2006. (CET)

Čini mi se da u gornjim porukama ima ironije i sarkazma. To je nepoželjno na Wikipediji jer zbunjuje i otuđuje suradnike. --Zmaj 16:00, 21. ožujka 2006. (CET)