Rafael Levaković

Izvor: Wikipedija

Rafael Levaković (u bugarskim izvorima: Рафаил Левакович) (Jastrebarsko, oko 1590.Zadar, 1650.) hrvatski prevoditelj i povjesničar, franjevac. Bio je naslovni smederevski i ohridski biskup, te kanonik kaptola zagrebačke biskupije.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je u Jastrebarskom, gdje je i stupio u franjevački red. Obrazovanje je stekao na Trsatu, gdje mu je učitelj i mentor bio Franjo Glavinić. Studij nastavlja u Italiji. Nakon završetka studija djeluje u Rimu, gdje je u službi Zbora za širenje vjere cenzurirao izdanja na hrvatskom jeziku i radio na sjedinjenju pravoslavnih kršćana u Hrvatskoj s rimskom crkvom. U Rimu je objavljivao hrvatske glagoljske knjige te priređivao liturgijske knjige i katekizme. Pod utjecajem rusinskih unijata koji su boravili u Rimu i potporom Zbora za širenje vjere, u hrvatsko-glagoljske knjige unosio je mnogo rusizama. Za rimsku kuriju obavljao je i vjerske i diplomatske poslove u Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji i Ugarskoj. Mnoštvo djela mu je ostalo u rukopisu.

Izbor iz djela[uredi | uredi kôd]

  • Nauk karstjanski kratak (glagoljica), (Rim, 1628.).
  • Azbukividnik (1629., 1693.), prva hrvatska tropismena početnica (glagoljica, latinica i ćirilica)
  • Missal rimskij va ezik slovenskij (Rim, 1631.)
  • Časoslov Rimski (1648.)
  • De Illyrica lingua
  • Dialogus de antiquorum Illyricorum lingua
  • Historiola episcopatus ac dioecesis ecclesiae Zagrabiensis
  • De ecclesiae Zagrabiensis fundatione
  • De Spiritus Sancti processione
  • Ordo et series cleri Dioecesis Zagrabiensis 8. Martii 1574. in synodo
  • jedanaest pisama zagrebačkom biskupu Benediktu Vinkoviću

Izvori[uredi | uredi kôd]

  • Mijo Korade Rafael Levaković, u: Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, Zagreb, 2000.
  • Pavao Knezović (ur.) Zbornik o Rafaelu Levakoviću, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2010.

Vidi[uredi | uredi kôd]