Kongregacija za evangelizaciju naroda

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sjedište Propaganda fide u Rimu, (crtež Giuseppea Vasija, 1761.).

Kongregacija za evangelizaciju narodâ (lat. Congregatio pro gentium evangelisatione) je kongregacija Rimske kurije zadužena za misijsko djelovanje i uz to vezane aktivnosti. Možda je poznatija pod svojim starim imenom: Sveta kongregacija za širenje vjere (lat. Sacra congregatio de propaganda fide). Preimenovao ju je papa Ivan Pavao II. 1982. godine, a njezina je misija ostala nepromijenjena. Suvremeni pojam propaganda dolazi od imena kongregacije i njezine misije. Međutim, sama riječ nije imala negativan prizvuk sve do pojave nacionalističkih propagandnih kampanja u Prvom svjetskom ratu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Osnovao ju je 1622. godine papa Grgur XV. bulom Inscrutabili Divinae. Ovom je tijelu prepuštena briga za širenje katoličanstva i rješavanje katoličkih crkvenih pitanja u nekatoličkim zemljama. Kardinal prefekt ove kongregacije je bio poznat kao crveni papa, jer je ova institucija bila od ogromne važnosti zbog svojih zaduženja kao i zbog izvanrednog dosega svoga autoriteta i teritorija pod svojim nadleštvom.

U vrijeme njezina nastanka, razvijaju se velika kolonijalna carstva uglavnom od strane protestantskih zemalja Engleske i Nizozemske, koje su namjeravale širiti svoja protestantska uèenja u novostečenim posjedima. Sveta je stolica uvidjela stvarnu opasnost od širenja protestantizma u kolonijama. Okončanjem Tridesetogodišnjega rata 1648. godine ustaljena je ravnoteža meðu kršćanskim konfesijama u Europi, no otvorila su se nova obzorja za evangelizaciju na ogromnim područjima u Aziji, Africi i Sjevernoj i Južnoj Americi koje su netom istražene.

Prije osnutka kongregacije, postojalo je u manjoj mjeri službeno povjerenstvo kardinala koje se bavilo pitanjima širenja vjere (propaganda fide), još od vremena pape Grgura XIII. (1572.-1585.). Ono je bilo osobito zaduženo za promicanje unije starih istočnih kršćanskih zajednica (Slavena, Grka, Sirijaca, Egipćana i Etiopljana) s Rimom.

Smrt Grgura XV. sljedeće godine nije poremetilo rad organizacije, jer je sljedeći papa, Urban VIII. (1623.-1644.), bio kardinal Barberini, jedan od trinaest prvotnih članova kongregacije. Pod Urbanom VIII. otvoreno je središnje sjemenište (Collegium urbanum) za obučavanje misionara. Kongregacija je također vodila višejezičnu tiskaru u Rimu, u kojoj je tiskala katekizme na raznim jezicima.

U izrazito protestantskim područjima djelovanje kongregacije smatrano je podrivačkim: prvi misionar je ubijen u Grisonsu (u Švicarskoj), u travnju 1622. godine.

Kardinali članovi kongregacije sastajali su se jednom tjedno. Dokumente su do 1657. pisali na latinskom, a od te godine na talijanskom. Tijekom svoga višestoljetnoga djelovanja, misionari Kongregacije za širenje vjere su skupili vrijednu zbirku predmeta koji su danas pohranjeni u Etnološkom misionarskom muzeju u sklopu Vatikanskoga muzeja.

Prefekti[uredi VE | uredi]

  • Antonio Maria kardinal Sauli (1622.)
  • Ludovico kardinal Ludovisi (1622.-1632.)
  • Antonio Marcello kardinal Barberini (1632.-1671.)
  • Paluzzo kardinal Paluzzi Altieri Degli Albertoni (1671.-1698.)
  • Carlo kardinal Berberini (1698.-1704.)
  • Giuseppe kardinal Sacripanti (1704.-1727.)
  • Vincenzo kardinal Petra (1727.-1747.)
  • Silvije kardinal Valenti Gonzaga (1747.-1756.)
  • Giuseppe kardinal Spinelli (1756.-1763.)
  • Giuseppe Maria kardinal Castelli (1763.-1780.)
  • Leonardo kardinal Antonelli (1780.-1795.)
  • Giacinto kardinal Sigismondo Gerdil (1795.-1802.)
  • Stefano kardinal Borgia (1802.-1804.)
  • Antonio kardinal Dugnani (1804.-1805.)
  • Michele kardinal di Pietro (1805.-1814.)
  • Lorenzo kardinal Litta (1814.-1818.)
  • Francesco kardinal Fontana (1818.-1822.)
  • Ercole kardinal Consalvi (proprefekt 1822.-1824., prefekt 1824.)
  • Giulio Maria kardinal della Somaglia (proprefekt 1824.-1826.)
  • Mauro kardinal Capellari (1826.-1831.)
  • Carlo Maria kardinal Pedicini (1831.-1834.)
  • Filippo kardinal Fransoni (1834.-1856.)
  • Allesandro kardinal Barnabo (1856.-1874.)
  • Alessandro kardinal Franchi (1874.-1878.)
  • Giovanni kardinal Simeoni (1878.-1892.)
  • Mieczysław kardinal Ledóchowski (1892.-1902.)
  • Girolamo Maria kardinal Gotti (1902.-1916.)
  • Domenico kardinal Serafini (proprefekt 1916., prefekt 1916.-1918.)
  • Willem Marinus kardinal van Rossum (1918.-1932.)
  • Pietro kardinal Fumasoni Biondi (1933.-1960.)
  • Samuel kardinal Stritch (proprefekt 1958.)
  • Grégoire-Pierre kardinal Agagianian (proprefekt 1958.-1960., prefekt 1960.-1970.)
  • Agnelo kardinal Rossi (1970.-1984.)
  • Dermot J. Ryan (proprefekt 1984.-1985.)
  • Jozef kardinal Tomko (1985.-2001.)
  • Crescenzio kardinal Sepe (2001.-2006.)
  • Ivan kardinal Dias (2006.-)