Rat za mir (dokumentarni film)
Za druga značenja pogledajte Rat za mir.| Rat za mir | |
|---|---|
| Godina izdanja | 2004. |
| Trajanje | min |
| Država |  Crna Gora |
| Jezik | crnogorski |
| Žanr | ratni dokumentarni |
 Portal o filmu | |
Rat za mir, crnogorski dokumentarni film iz 2004. godine. Autor je crnogorski novinar Koča Pavlović. Snimljen je u neovisnoj produkciji.[1]
Radnja[uredi | uredi kôd]
Film detaljno prikazuje crnogorsku agresiju na Dubrovnik, te crnogorsku državnu politiku kao planiranu, što odudara od vladinih pokušaja distanciranja od vlastite odgovornosti pravdajući se zapovjednom odgovornošću iz Beograda,[1] odnosno da krivnju svali na JNA i Slobodana Miloševića. Crnogorska je vlada mobilizirala rezerviste 1991. i 1992. godine.[2] Film je naslovljen po uzrečici tada skovanoj u Crnoj Gori, kojom se opravdavalo vojni ulazak s crnogorskim rezervistima unutar JNA na područje juga Hrvatske. Crnogorskoj javnosti plasirane su laži o "30.000 naoružanih ustaša i 7.000 terorista, uključujući kurdske plaćenike" koji namjeravaju napasti Crnu Goru, pljačkati, otimati i ubijati, što je bio razlog "da JNA reagira i prekroji granice koje su iscrtali boljševički kartografi", što se zvalo "dekomponiranje AVNOJ-evskih granica". Istina je bila da su slabo naoružanu Hrvatsku branile male skupine koje su gerilski pružale otpor. Huškački crnogorski mediji cijelo su vrijeme podgrijavale mit o brojnim legijama ustaša i terorista. Film također prikazuje dvojnost situacije između službene "istine" gdje se prikazivalo stalno napredovanje i neprijateljske velike gubitke nasuprot stvarnosti gdje je JNA s rezervistima doživjela neočekivane gubitke. Tu su i svjedočanstva hrvatskih zatočenika iz Morinja, gdje su suprotstavljeno prikazani razgovori s njima kao zarobljenicima i svjedočenja na slobodi.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Jovan Dragišić: "Rat za mir" - 10 godina prerano Index.hr. 30. svibnja 2007. Pristupljeno 2. travnja 2020.
- ↑ (cg.) MINA, Slavko Radulović: Rat za mir 20 godina kasnije, još daleko od pravde Vijesti.me, 2. prosinca 2011. Pristupljeno 2. travnja 2020.