Crna Gora

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Ovo je glavno značenje pojma Crna Gora. Za druga značenja, pogledajte Crna Gora (razdvojba).
Crna Gora
Црна Гора
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
čojstvo i junaštvo
Himna
Oj, svijetla majska zoro
Položaj Crne Gore
Glavni grad Podgorica
Službeni jezik crnogorski[1]
Vlada
 - Predsjednik Filip Vujanović
 - Predsjednik Vlade Milo Đukanović
Neovisnost 3. lipnja 2006. u 20 sati
Površina 156. po veličini
 - ukupno 13.812 km²
Stanovništvo 160. po veličini
 - ukupno (2003) 620.145
 - gustoća 44,9/km²
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 2.412 milijardi $ (179.)
 - po stanovniku 3,800 $ (119.)
Valuta euro 1) (100 eurocenta)
Pozivni broj +382
Vremenska zona UTC +1
UTC +2 ljeti
Internetski nastavak .me (.yu) 2)
1) Crna Gora nije formalna članica Eurozone;
2) .me je službeno prihvaćen i dodjeljen Crnoj Gori i u uporabi je od ožujka 2008., dok će .yu biti u paralelnoj upotrebi zaključno do 30. rujna 2009.

Crna Gora je balkanska država u jugoistočnoj Europi.

Sadržaj

Država

Crna Gora je nezavisna i suverena država, republikanskog oblika vladavine.[2] Nosilac suverenosti je građanin koji ima crnogorsko državljanstvo.[3] Glavni grad je Podgorica, a prijestolnica Cetinje.[4]

Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski jezik, ćirilično i latinično pismo su ravnopravni, a u službenoj uporabi su i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik.[5] Valuta koja se koristi u državi je euro iako Crna Gora službeno nije članica Europske unije niti Eurozone. Na snazi je Ustav koji je donešen 19. listopada 2007. godine, a proglašen u 22. listopada 2007.

Državna obilježja

Crna Gora ima grb, zastavu i himnu. Grb Crne Gore je zlatni dvoglavi orao sa lavom na prsima, dok je zastava Crne Gore crvene boje s grbom na sredini i zlatnim obrubom. Himna Crne Gore je "Oj, svijetla majska zoro".[6]

Republički praznik je 13. srpnja, po Berlinskom kongresu iz 1878. godine kojim je Crna Gora priznata za 27 nezavisnu državu svijeta, te po početku narodnoga ustanka u Crnoj Gori protiv okupacije Sila osovine 1941. godine.

Zemljopis

Zemljovid Crne Gore

Površina joj iznosi oko 13.800 kvadratnih kilometara (još uvijek postoje teritorijalni sporovi s Hrvatskom oko Prevlake). Dijeli se na općine. Na sjeveru graniči s Srbijom, na istoku s Kosovom, na jugoistoku s Albanijom, na zapadu s Bosnom i Hercegovinom, a na krajnjem jugozapadu s Hrvatskom.

Crna Gora se rasprostire od visokih vrhova na granici sa Srbijom, Kosovom i Albanijom, a širi se velikom ravnicom koja se prostire nekoliko kilometara. Ravnica grubo nestaje na jugu, gdje se Lovćen i Orjen naglo urušavaju u Bokokotorski zaljev.

Crna Gora velikim dijelom otvoreno izlazi na Jadransko more.

Najveći gradovi u Republici Crnoj Gori su:

Glavni zemljopisni podaci

UNESCO-va Svjetska baština

Mjesta u Crnoj Gori koje je UNESCO smjestio u Svjetsku baštinu su:

Nacionalni parkovi

Detaljniji članak o ovoj temi: Nacionalni parkovi Crne Gore

Administrativna podjela Crne Gore

Republika Crna Gora sastoji se iz 21 općine. To su:

Andrijevica, Bar, Berane, Bijelo Polje, Budva, Cetinje, Danilovgrad, Herceg Novi, Kolašin, Kotor, Mojkovac, Nikšić, Plav, Plužine, Pljevlja, Podgorica, Rožaje, Šavnik, Tivat, Ulcinj i Žabljak.

Povijest

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Crne Gore

Stanovništvo

Nacionalni sastav po općinama
Nacionalni sastav Crne Gore 2003. godine po naseljima

Crna Gora je zemlja svih njezinih građana.

Etnički sastav Crne Gore po popisu iz 2003. (ukupno 620.145 stanovnika):

Teritorijalna rasprostranjenost stanovništva

  • Crnogorci su rasprostranjeni širom države, no žive pretežno u središnjem dijelu i u priobalju;
  • Srbi su rasprostranjeni širom države, no čine većinsko stanovništvo u brdskome sjeveru (Polimlju), u "Staroj Hercegovini" te u zapadnom dijelu Boke Kotorske;
  • Bošnjaci i narod Muslimana živi pretežno u crnogorskome dijelu Sandžaka na sjeveru države;
  • Albanci čine većinsko stanovništvo na graničnim područjima prema Albaniji, no i ima ih i prema Kosovu;
  • Hrvati žive u Boki Kotorskoj.

U gradu Ulcinju živi i nekoliko crnoputih potomaka saracenskih robova iz Maroka. Ti ljudi su trag vremena kad je Ulcinj bio uporištem arapskih gusara.

Jezik

Službeni jezik se zove crnogorski. Pisma su latinično i ćirilićno. U Ustavu se navodi da su u službenoj upotrebi i srpski, bošnjački, albanski i hrvatski jezik. U odgoju se koristi Maternji jezik (materinski) od 2004. godine, koji se definira kao "crnogorski, srpski, bošnjački odnosno hrvatski jezik". Albanski jezik se uči u općinama s albanskom većinom.

Stanovništvo po materinskom jeziku prema popisu iz 2003.:

Vjera

Vjerske zajednice odvojene su od države, ravnopravne su i slobodne u vršenju vjerskih obreda i vjerskih poslova.[7]

Većina stanovništva su vjernici Srpske pravoslavne crkve, no postoji i samostalna Crnogorska pravoslavna crkva. Katolici su okupljeni oko Kotorske biskupije te Barske nadbiskupije, a muslimani u okviru Islamske zajednice Crne Gore.

Stanovništvo po vjeri (2003.), od ukupno 620.145:

  • Muslimani: 110.034 (17,74%)
  • pro-orijentalnih kutlova: 58 (0,01%)
  • Židovi: 12 (0,01%)
  • drugi: 2.424 (0,39%)
  • neizjašnjeni: 13.867 (2,24%)
  • nije vjernik: 6.003 (0,97%)
  • nepoznati: 5.009 (0,8%)

Crnogorska vojska

Detaljniji članak o ovoj temi: Vojska Crne Gore

Promet

Detaljniji članak o ovoj temi: Promet Crne Gore

Povezani članci

Izvori

  1. index.hr: Crna Gora Ustavom propisuje crnogorski kao službeni jezik
  2. čl.1. Ustava Crne Gore
  3. čl.2.
  4. čl.5.
  5. čl. 13.
  6. čl.4. Ustava Crne Gore
  7. čl.14. Ustava Crne Gore

Vanjske poveznice

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Crna Gora
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Crna Gora
U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Crne Gore
Osobni alati
Napravi zbirku
Drugi jezici