Razgovor:Ivo Tartaglia

Što se tiče Brunislavovog kometara o presudi Ivi Tataragli ( 7 godina ), imao sam priliku čitati tekst optužnice. Navest ću samo one najbitnije točke:

1)Jedna od točaka optužnice je bila ta da je prilikom radova na uređenju Rive 1926. angažirao strane radnike iz Italije radi obavljanja dijela radova na uređenju, iako je tada bilo dosta nezaposlenih domaćih radnika. Njegova obrana je bila da za tu vrstu poslova se nije moglo naći stručnih ljudi kod kuće. Inače, posao je dodijeljen natječajem.

2) Da je kao gradonačelnik i ban provodio politiku diktature. Dikatatura se provodila preko šefova policije i sreskih načelnika, koji su bili podređeni ministru unutrašnjih poslova, na što gradonačelnici i banovi nisu imali nikakvog upliva.To bi bilo isto kao da bi netko današnje župane optuživao za policijsku represiju. Dapače, Trataglia je, kao ban, bio u stalnom sukobu sa šefovima policije i tražio da se konsultiraju sa njim, a ne da ga stavljaju pred svršen čin. To nezadovoljstvo je kulminiralo njegovom ostavkom nakon tragičnog događaja u Omišu, kada je konačno shvatio odakle se stvarno vuku konci. Pri tome se ne smije zaboraviti da mu je falilo svega nekoliko dana do prava na mirovinu. Osim toga je bi razočaran neprekidnim sužavanjem banskih ovlasti i njihovim prenošenjem na ministarstva. U prilog obrani je išao kako Vidovdanski tako i Oktroirani ustav iz 1931. iz koga se jasno moglo zaključiti tko je upravljao represivnim aparatom.

3) Da je kao član upravnog odbora Pučke banke tražio da tražitelji kredita dokazuju svoju sposobnost vraćanja kredita, zbog čega je nekim tražiocima zahtjev za kreditom odbijen. Ovo je uobičajena pojava u bankarskom poslovanju, kako sada tako i onda.

4)Da je bio pravni zastupnik ili po službenoj dužnosti član upravnog odbora ( imenovan od vlade ) mješovitih trgovačkih društava: Le Dalmatiniene i Monte Promina, čime je podupirao ulazak stranog kapitala i stavljanja tadašnje države u ovisnost o stranom kapitalu.

5) Da se prilikom talijanske okupacije složio sa promjenom naziva Pučke banke u Banco Popolare. On je to priznao, braneći se da je branio interese banke jer bi banka u protivnom bila likvidirana, a njen kapital i imovina otuđena od strane okupatora.

6) Da je surađivao sa Mačekom i prvacima HSS-a. To jedino što je priznao kao točno.

7) Da je, iako aktivist NOP-a, zagovarao politiku čekanja, u skladu sa Mačekovom politikom.

Naveo sam samo neke najvažnije točke optužnice, temeljem koje je Trataglia bio osuđen. Što reći na ovo ? Točke optužnice dovoljno govore o motivima onih koji su mu sudili. Kad su već glavni krivci za represiju , poput Petra Živkovića i raznih ministara i političara koji su kreirali unutarnju politiku u Kraljevini Jugoslaviji, bili u izbjeglištvu van domašaja, dobro je došao i Tartaglia.

Inače, Trataglia je bio žestoki protivnik talijanske fašističke politike. To je bio jedan od motiva utemeljenja Jadranske straže, žestoko se protivio talijanskom zahtjevu o želejzničkom povezivanju Zadra ( tada pod Italijom ) sa Kninom. Talijani su mu to dobro upamtili i čim su došli odmah su ga uhitili i otpremili u logor na Liparima.Podupirao je NOP time što je svoj stan stavio na raspolaganje ilegalcima za sastajanje i planiranje svojih akcija, a da ih pri tom neprijatelj nikako nije otkrio.

Ante Kukoč je, kao vrlo istaknuti predstavnik nove vlasti rekao Bogdanu Radici kako oni najozbiljnije računaju na Tratagliu kao vrlo sposobnog čovjeka, koji je puno napravio za razvoj Splita. Da su oni tada imali nešto protiv njega odmah bi ga bili uhitili, kao i veliku većinu drugih, a ne računali na suradnju s njim. Tek kada je on ponude za suradnjom odbio, tek tada su ga uhitili i sudili.

Zašto optužnica nije poništena ? Trataglia nije imamo djece, supruga mu je preminula još u toku rata pa nitko nije mogao niti tražiti ponavljanje procesa, a njegova karizma nije bila baš toliko jaka kao npr. Stepinčeva. Kad se tomu pribroji da je on ipak obnašao nekakve funkcije u monarhističkoj Jugoslaviji, onda je i sa tog stanovišta nepododoban za današnju vlast. Pri tome je malo koga briga što je on za svoga života učinio korisno,što mi i dan danas uživamo, a učinio je stvarno dosta.— Prethodni nepotpisani komentar napisao je Bajamonti (razgovor • doprinosi)