Hobotnice - ljevooke i desnooke
Istraživači ponašanja životinja okupili su se na nedavnoj 27. međunarodnoj konferenciji etologa u Tübingenu. Iznenadili su i stručnu javnost dosad nepoznatim otkrićima o hobotnicama. Tih glavonožaca ima oko 750 vrsta. Pripadnici nekih razvili su, evolucijom, spososbnosti kakve su zapažene jedino među sisavcima. U razmjeru s težinom tijela, imaju mozak znatno veći nego gmazovi, pa ih utoliko treba uspoređivati sa sisavcima. Mozak hobotnica dijeli se na dvije polovice, kao u kralježnjaka.
Ipak, u hobotnica su najzanimljivije oči. Poput očiju sisavaca, imaju zjenicu i mrežnicu. Vrlo su izbuljene i pokretljive. Najnovija otkrića: što je hobotnica starija, to bolje vidi. Što je krupnija, to ima više receptora svjetlosti u mrežnici, pa u polutami podmorja i kroz mutno more vidi više pojedinosti. Hobotnicama to omogućuje veći ulov račića i riba. S takvim očima hobotnica sve bolje nadzire svoj životni prostor, u kojem se kreće prepoznavajući istaknuta mjesta na dnu.
Osobito je proučena obična osmerokraka hobotnica, Octopus vulgaris. Rijetko kada okrene naprijed oba oka, prema istom cilju. Čak i u opasne grabežljivce - neprijatelje gleda većinom samo jednim okom. A dok lovi, jednim okom prati plijen, a drugim motri okoliš.
Još jedno otkriće: neke hobotnice prate plijen uglavnom lijevim, druge većinom desnim okom. Kao što su ljudi u radu s rukama ljevaci ili dešnjaci, tako je hobotnica kao lovac ljevooka ili desnooka.
Hobotnice većinu svog života provode skrivajući se.Kako bi se bolje uklopile u okoliš te postale slabo uočljive mogu brzo mijenjati boju kože i tkiva. Common octopus koje mogu narasti i do 1 m skrivaju se u rupama stijena ,dok pak one male velicine oko 2 cm, sklonište nalaze u praznim ljuskama školjkaša .
Kad bivaju napadnute, hobotnice ispuštaju crnu supstancu i stvaraju tamni "oblak" te uspijevaju omesti predatora i pobijeć. Kod nekih vrsta ta "tinta"ima paralizirajuće dijelovanje na osijetilne organe napadača.
