Ruža Viterbska
| Sveta Ruža Viterbska | |
|---|---|
 Ruža Viterbska (u prvom planu lijevo) na slici Piera di Cosima s kraja 15. ili početka 16. stoljeća.
| |
| svetica | |
| Rođena | 1233. – 1235. Viterbo, Lacij |
| Preminula | 6. ožujka 1251. ili 1252. Viterbo, Lacij |
| Kanonizirana | 1459. |
| Spomendan | 4. rujna |
| Zaštitnica | pelagra |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveta Ruža Viterbska ((tal.) Rosa da Viterbo, Viterbo, Lacij, između 1233. i 1235. – Viterbo, 6. ožujka 1251. ili 1252.), talijanska katolička djevica, mističarka i svetica.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Ruža je rođena u Viterbu godine 1233. od oca Ivana i majke Katarine. Već kao dijete imala je mistične doživljaje, a prema predaji, u dobi od svega tri godine uskrisila je majčinu sestru. Voljela je hraniti ptice kruhom što su joj zbog neimaštine priječili. Jednom prilikom uhvatili su je dok je u pregači nosila kruh, ali čudom kruh se pretvorio u ruže. Drugom prilikom išla je na izvor po vodu i razbila vrč. Čudesno ga je sastavila. Voljela je odlaziti u crkve i slušati propovijedi Male braće koje bi u susretima s prijateljicama prepričavala.
Na blagdan Svetog Nikole godine 1250. tijekom teške bolesti doživjela je viđenje. Ukazale su joj se duše bliskih preminulih osoba, a potom i Majka Božja. Gospa ju je ozdravila i potakla da se priključi franjevačkom svjetovnom redu. Počela je propovijedati i pozivati sugrađane na pokoru i pokajanje, te upozoravati na krivovjerja koja su prijetila jedinstvu Crkve.
Tijekom sukoba cara Fridrika II. i pape Inocenta IV. Ruža i njena obitelj, zbog vjernosti papi, kratko su vrijeme od carske stranke bili prognani iz Viterba. Nakon pobjede papinske stranke vratili su se u Viterbo. Prema predaji, na povratku u Viterbo Ruža je kod mjesta Vitorchiano ozdravila ženu slijepu od rođenja te obratila jednog okorjelog krivovjerca. Kao znak da je Bog s njome neozlijeđena je prošla kroz plamen. Pokušala je ući u red klarisa, ali nije bila primljena. Umrla je 6. ožujka 1251. godine.
Štovanje[uredi | uredi kôd]
Papa Aleksandar IV. bio je veliki štovatelj Ruže Viterbske. Po njegovoj želji njeni posmrtni ostatci preneseni su u crkvu Svete Marije od Ruža. Prilikom posjeta Viterbu papa je doživio tri viđenja Svete Ruže. Svetom ju je proglasio papa Kalist III. godine 1459. Zaštitnica je od pelagre.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Bilješke i literatura
- Sveta Ruža Viterbska Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2021. (Wayback Machine), sveci.net, pristupljeno 4. rujna 2016.
- Monasterio Santa Rosa da Viterbo Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine), monasterosantarosa.it, pristupljeno 4. rujna 2016.
- St. Rose of Viterbo, Catholic Encyclopedia, www.newadvent.org, pristupljeno 4. rujna 2016.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Ostali projekti
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Ruža Viterbska |
- Mrežna mjesta