Lacij

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Regione Lazio
Lazio Coat of Arms.svg
Glavni grad Rim
Predsjednik Piero Marrazzo
Pokrajine Frosinone
Latina
Rieti
Rim
Viterbo
Broj općina 378
Površina 17.208 km²
  9. u Italiji (5,7 % Italije)
Stanovništvo
 - Ukupno (2007.)

 - Poredak
 - Gustoća


5.501.825
3. (9.0 %)
308/km²
Regione Lazio 2.svg
Karta pokazuje položaj regije Lacij u Italiji

Lacij (talijanski: Lazio, latinski: Latium) je regija u središnjoj Italiji s preko 5,5 milijuna stanovnika. Na sjeverozapadu regija graniči s Toskanom, na sjeveru s Umbrijom, na sjeveroistoku s Marche, na istoku s Abruzzom i Molise, na jugoistoku s Kampanijom, dok na jugozapadu izlazi na Tirensko more. Unutar ove regije nalazi se Država Vatikanskog Grada. Glavni grad Lacija je Rim.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Ime regije dolazi iz plemenskih naziva starosjedilaca Lacija, od kojih su potekli stari Rimljani.

Po rimskoj mitologiji, kralj Latin je dao ime regiji. Suvremeni jezikoslovci postuliraju da naziv potječe od protoindoeuropskog stela- (širiti se, protezati se) i izražava ideju "ravne zemlje". O porijeklu naziva ove regije postoje još neke teorije.

Povijest[uredi VE | uredi]

U 6. stoljeću p .n. e. na području Lacija naselili su se Latini. U razdoblju od 340. pr. Kr. do 338. pr. Kr. Rim je pokorio područje Lacija u drugom latinskom ratu. Ovo područje postalo je središte Rimskog imperija. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva Lacij je 493. pripao Odoakarovom kraljevstvu, kojeg je 536. osvojio Bizant. Godine 755., franački je kralj poklonio papi Rim i okolicu, pa je na tom području osnovana Papinska država. Godine 843. Lacij je postao dio Franačkog kraljevstva kroz Kraljevstvo Italije, ali ubrzo stječe nezavisnost. Godine 1796., Napoleon u pohodu kroz Italiju osvaja Papinsku državu i 1809. pripaja je Francuskoj. Bečkim kongresom iz 1815. ponovno se osniva Papinska država. Južni Lacij pripadao je Kraljevini dviju Sicilija. Godine 1860., Giuseppe Garibaldi počinje pohod protiv Papinske države nakon čega je ona morala ustupiti Umbriju i Marke Kraljevini Italiji. Godine 1870., biva Lacij pripojen Kraljevini Italiji. Nakon Drugog svjetskog rata je 1947., osnovana regija Lacij kao upravna jedinica.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Reljef regije
Zalazak sunca na jezeru Bolsena
Gaetski zaljev

Lacij se nalazi u središnjoj Italiji i proteže se na 17.203 km² na području između Apenina i Tirenskog mora.

Reljef regije je vrlo raznolik, a prevladavaju brdovita i brežuljkasta područja, dok se nizine nalaze većinom uz obalu.

U sjeverozapadnom dijelu regije postoje tri skupine manjih planina: Monti Volsini, Monti Cimini i Monti Sabatini. Zajednička karakteristika ovih planinskih skupina je njihovo vulkansko porijeklo čiji su dokaz jezera na svakom brdu: jezero Bolsena na Volsiniju, jezero Vico na Ciminiju i jezero Bracciano na Sabatiniju. S ovih planina reljef se spušta prema Maremmskoj nizini na zapadu i dolini Tibera na jugu, koje su dvije najsjevernije ravnice u Laciju.

U istočnom dijelu Lacija nalaze se najviši dijelovi regije, čiji je najviši vrh u Monti della Laga s 2458 m. Ovo je manji dio Apenina koji prolaze od sjeverna na jug. Ovdje se nalaze planinse skupine Monti Reatini, Monti Sabini, Monti Simbruini i Monti Ernici.

U sredini južnog Lacija, od brda Albani, nalazi se niz planinskih skupina koji se nalaze paralelno uz Apenine od kojih ih dijeli dolina Ciociaria. Iako brda Albani nisu visoko, ona su vulkanskog porijekla i na njima se nalazi veliki broj jezera kao što su jezera Albano i Nemi.

U području Rima nalaze se Pontinske močvare koje su isušene u 1930-ima. Lacijska obala je vrlo pravilna, niska i pjeskovita. Pred obalama Gaete nalazi se Pontinsko otočje koje se sastoji od šest malih vulkanskih otoka.

Tiber je najveća rijeka u regiji koja teče iz Umbrije i ulijeva se u Tirensko more. Glavne pritoke Tibera su Paglia i Treia s desne strane, te Nera i Aniene s lijeve strane.

Klima[uredi VE | uredi]

Klima u regiji znatno varira od područja do područja. Obično je u obalnom području temperatura 9-10°C u siječnju i 24-25°C u srpnju. U sjevernom obalnom području padalina ima vrlo malo (najmanja vrijednost od 600 mm godišnje zabilježena je u općini Montalto di Castro, koja se nalazi blizu granice s Toskanom), dok su padaline u južnom dijelu nešto obilnije, tako da u općini Formia blizu granice s Kampanijom godišnje padne oko 1000 mm padalina. U unutrašnjosti su padaline nešto češće nego u obalnom području. U unutrašnjosti su i zime nešto žešće, te se temperatura zna spustiti i ispod nule.

Zaštićena područja[uredi VE | uredi]

U Laciju postoji mnogo parkova, rezervata i drugih zaštićenih područja prirode. Među najvažnijima i najpoznatijima su nacionalni parkovi, kao NP Abruzzo, NP Circeo i NP Gran Sasso i Monti della Laga.

Zadnjih nekoliko godina u regiji je proglašeno mnogo zaštićenih područja prirode kako bi se podigla svijest o očuvanju okoliša.

Politička podjela[uredi VE | uredi]

Pokrajine u Laciju

Sjedište regije nalazi se u Rimu. Upravno je regije podijeljena na pet pokrajina. To su:

Ovih pet pokrajina predstavljeni su i u grbu na zastavi regije. Unutar pokrajina nalazi se sveukupno 378 općina. I to:

  • 91 općina u pokrajini Frosinone
  • 33 općina u pokrajini Latina
  • 73 općina u pokrajini Rieti
  • 121 općina u pokrajini Roma
  • 60 općina u pokrajini Viterbo

U Laciju se nalaze i 22 gorske zajednice (comunità montana).

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Ova tablica prikazuje stanovništvo regije prema pokrajinama[1]:

Rang. Pokrajina Br. stan. u gl. mjestu Br. stan. u pokrajini
1 Rim 2.708.395 4.032.767
2 Latina 114.728 532.488
3 Frosinone 48.200 493.054
4 Viterbo 60.806 307.842
5 Rieti 47.332 155.723

U ovoj tablici nalaze se općine s najvećim brojem stanovnika u regiji. Općine koje su glavna mjesta pokrajina su podebljane[2].

Rang. Općina Pokrajina Br. stan.
1 Rim RM 2.708.395
2 Latina LT 114.728
3 Guidonia Montecelio RM 77.345
4 Aprilia LT 65.489
5 Fiumicino RM 62.328
6 Viterbo VT 60.806
7 Pomezia RM 54.042
8 Tivoli RM 52.278
9 Civitavecchia RM 51.677
10 Velletri RM 51.009
11 Anzio RM 48.877
12 Frosinone FR 48.200
13 Rieti RI 47.332
14 Terracina LT 42.961
15 Nettuno RM 42.864

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Ova tablica prikazuje ukupni BDP i BDP po stanovniku[3], u Laciju od 2000. do 2006. godine:

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006.
Ukupni BDP
(u milijunima eura)
123.291,8 129.439,2 137.176,4 140.884,9 150.613,1 155.264,7 160.517,5
BDP p/c
(u eurima)
24.096,0 25.297,4 26.732,7 27.221,5 28.756,1 29.365,0 29.731,0

Turističke zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Kolosej

Lacij je važan talijanskoj i europskoj kulturi zbog brojnih povijesnih, umjetničkih, arheoloških, arhitekturnih, vjerskih i kulturnih sadržaja. Velika povijesna baština grada Rima je samo dio od mnogih zanimljivosti ove regije.

Crkva u Marinu

Najveće turističke zanimljivosti Rima su Rimski forum, Kolosej, razni spomenici i crkve, uključujući baziliku sv. Petra, mostovi, zidine, palače i sl. Također u Rimu postoji i mnogi kulturni muzeji.

Osim Rima u Laciju postoje mnoge arheološke zanimljivosti, od rimskih, kao što su Ostia Antica, Hadrijanova vila u Tivoliju, Jupiterov hram u Terracini, Forum Appii blizu Sezze, Lavinium u Pomeziji, do etrušćanskih, kao što su Banditaccijska nekropola blizu Cerveterija, Vulci itd.

Turističke atrakcije su i dobro očuvana predrimska akropola u Alatri, rimska tržnica u Ferentinu, kao i Atina i Arpino. Vrlo je značajna i opatija u Montecassinu, Subiaco i Casamari, Trisulti, Fossanova. Veliki broj turista privlače i terme u Fiuggi i Viterbu, kao i primorske gradovi Sperlonga, Sabaudia i Terracina. Također je potrebno spomenuti i područje Castelli Romani.

Promet[uredi VE | uredi]

Cestovni promet[uredi VE | uredi]

Rim je apsolutno cestovno središte pokrajine. Velike prometne gužve koje vladaju u ovom gradu putnici koji idu na jug mogu izbjeći samo autocestom. Obilaznica oko Rima uvelike pomaže rasterećenju prometa. Autoceste koje povezuju regiju su A1 (Milano i Napulj), A12 (Civitavecchia), A91 (Fiumicino) i A24 (L'Aquila).

Druge važne cestovne prometnice su Via Aurelia prema Toskani, Via Cassia za promet prema Viterbu, Via Salaria za promet prema Rieti, Via Appia za promet prema Castelli Romani i Via Pontina za promet u smjeru Latine.

Željeznički promet[uredi VE | uredi]

Rim je također i željezničko središte središnje Italije. Četiri glavna željeznička pravca su: tirenski (Rim-Genova, uzduž ceste Via Aurelia), sjeverni (Rim-Firenca-Bologna, uzduž ceste Via Salaria), jadranski (Rim-Pescara, uzduž ceste Via Tiburtina) i južni (Rim-Napoli, uzduž ceste Via Appia).

Zračni promet[uredi VE | uredi]

Sav regionalni civilni zračni promet odvija se u Fiumicinu i Ciampinu u blizini Rima.

Zračne luke za civilni promet su:

  • Zračna luka Leonardo da Vinci, u Fiumicinu.
  • Zračna luka Pastine, kraj Ciampina.
  • Zračna luka Roma-Urbe, u Rimu.

Pomorski promet[uredi VE | uredi]

Civitavecchia u Rimskoj pokrajini je jedna od najvećih talijanskih luka za putnički prijevoz i važna veza sa Sardinijom. Luka ima i nove veze s Palermom, Barcelonom, Toulonom i Tunisom.

Sardinija je sezonski dostupna i preko luke u Fiumicinu, dok se za dolazak na Pontinske otoke ukrcaj vrši u Anziju ili Formiji.

Riječni promet[uredi VE | uredi]

Zadnjih nekoliko godina obnovljen je riječni prijevoz na Tiberu u urbanom dijelu Rima.

Sport[uredi VE | uredi]

U regiji djeluju dva važna nogometna kluba: A.S. Roma i S.S. Lazio.

Važniji sportski objekti[uredi VE | uredi]

  • Olimpijski stadion u Rimu
  • Stadio Flaminio
  • Tre Fontane
  • Stadio dei Marmi
  • Stadion "Centro d'Italia" u Rieti
  • Stadio della Stella Polare
  • PalaLottomatica
  • Palazzetto dello Sport

Galerija fotografija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Procjene ISTAT-a od 31. prosinca 2006.
  2. Procjene ISTAT-a od 28. veljače 2007.
  3. Podaci ISTAT-a

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Lacij