Samogitski jezik

Izvor: Wikipedija
Samogitijski jezik
žemaitiu
Države Litva
Regije Samogitija
Govornici 500 000
Razredba indoeuropski

 Baltički
  Istočnobaltički
   Samogitski

Ustanova ---
Jezični kôd
ISO 639-1 nema
ISO 639-2 bat
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Samogitski jezik (ISO 639: sgs; samogitijski: žemaitiu ruoda ili žemaitėška, litavski: žemaičių tarmė) jedan od baltičkih jezika, prije vođen kao dijalekt litavskog jezika. Govori se pretežno u Samogitiji (pokrajini u zapadnom dijelu Litve). Nastao je iz istočnobaltčke porodice jezika i jako je sličan litavskom jeziku.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Znanstvenici smatraju da su Samogiti potomci latvijskih Semigalaca (Zemgaļi) i Kura. Od semigalskog je nastao južni poddijalekt samogitijskog dijalekta, a od kuronskog sjeverni i zapadni poddijalekt. Najraniji zapisi u samogitijskom dijalektu su se pojavili u 19. stoljeću.

30. lipnja 2010. dobio je identifikator [sgs] čime je priznat posebnim jezikom,[1] nakon što je iz litavskog izdvojen samogitski, dok je prijedlog o priznavanju standardnog litvanskog [ltb] odbijen[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Unutarnje poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]