Dijalekt
Dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je govor nekoga mjesta, kraja, pokrajine za razliku od književnoga, službenoga i standardnoga jezika; poseban tip živoga (govornog) jezika proširen na nekom užem ili širem zemljopisnom području, s izrazitim vlastitim fonetskim, morfološkim, rječničkim i drugim obilježjima kojima se odvaja od drugih tipova istoga jezika.[1] U dijalektologiji hrvatskog jezika dijalekt je jezični idiom ispod razine narječja.[2]
[uredi] Dijalekti hrvatskoga jezika
u hrvatskoj dijalektologiji se rabi naziv narječje za skupinu dijalekata. Hrvatska se narječja dijele na štokavsko, kajkavsko i čakavsko[3], a unutar njih razlikujemo dijalekte, koje uglavnom dijelimo prema refleksu jata: ikavski, ekavski, jekavski, ikavsko-ekavski ili pak prema realizaciji upitne zamjenice: čakavski, cakavski, cokavski, štokavski, štakavski, šćakavski itd.
Čakavski dijalekti:
- buzetski (gornomiranski)
- jugozapadni istarski (štakavski čakavski)
- sjevernočakavski (ekavski čakavski)
- srednjočakavski (ikavsko-ekavski čakavski)
- južnočakavski (ikavski čakavski)
- lastovski (jekavski čakavski)
Kajkavski dijalekti:
- plješivičkoprigorski
- samoborski
- gornjosutlanski
- bednjansko-zagorski
- varaždinsko-ludbreški
- međimurski
- podravski
- sjevernomoslavački
- glogovničko-bilogorski
- gornjolonjski
- donjolonjski
- turopoljski
- vukomeričko-pokupski
- donjosutlanski
- goranski
Štokavski dijalekti:
- Nenovoštokavski
- Slavonski
- Istočnobosanski
- Novoštokavski
- Zapadnohercegovačko-bosansko-dalmatinski ili novoštokavski ikavski
- Istočnohercegovački ili novoštokavsko (i)jekavski
[uredi] Izvori
- ↑ http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7969
- ↑ Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 14, str. 192
- ↑ Josip Lisac, "Hrvatska dijalektologija 1.", Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-168-4, str. 143
