Dijalekt

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dijalekt (grč. διάλεκτος, dialektos) je govor nekoga mjesta, kraja, pokrajine za razliku od književnoga, službenoga i standardnoga jezika; poseban tip živoga (govornog) jezika proširen na nekom užem ili širem zemljopisnom području, s izrazitim vlastitim fonetskim, morfološkim, rječničkim i drugim obilježjima kojima se odvaja od drugih tipova istoga jezika.[1] U dijalektologiji hrvatskog jezika dijalekt je jezični idiom ispod razine narječja.[2]

Dijalekti hrvatskoga jezika[uredi VE | uredi]

u hrvatskoj dijalektologiji se rabi naziv narječje za skupinu dijalekata. Hrvatska se narječja dijele na štokavsko, kajkavsko i čakavsko[3], a unutar njih razlikujemo dijalekte, koje uglavnom dijelimo prema refleksu jata: ikavski, ekavski, jekavski, ikavsko-ekavski.

Čakavski dijalekti:

  1. buzetski (gornomiranski)
  2. jugozapadni istarski (štakavski čakavski)
  3. sjevernočakavski (ekavski čakavski)
  4. srednjočakavski (ikavsko-ekavski čakavski)
  5. južnočakavski (ikavski čakavski)
  6. lastovski (jekavski čakavski)


Kajkavski dijalekti:

  1. plješivičkoprigorski
  2. samoborski
  3. gornjosutlanski
  4. bednjansko-zagorski
  5. varaždinsko-ludbreški
  6. međimurski
  7. podravski
  8. sjevernomoslavački
  9. glogovničko-bilogorski
  10. gornjolonjski
  11. donjolonjski
  12. turopoljski
  13. vukomeričko-pokupski
  14. donjosutlanski
  15. goranski


Štokavski dijalekti:

  1. Nenovoštokavski
    1. Slavonski
    2. Istočnobosanski
  2. Novoštokavski
    1. novoštokavski ikavski
    2. Istočnohercegovački ili novoštokavsko (i)jekavski

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7969
  2. Opća i nacionalna enciklopedija, svezak 14, str. 192
  3. Josip Lisac, "Hrvatska dijalektologija 1.", Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2003., ISBN 953-212-168-4, str. 143