Samostan sv. Marije Magdalene u Portu

Izvor: Wikipedija

Samostan sv. Marije Magdalene u Portu, župa Dubašnica na otoku Krku, osnovan je 1480. godine. Današnji samostan i crkvica izgrađeni su u prvoj polovini 16. stoljeća u kasnogotičkom stilu. Crkva je posvećena 1557. godine. Redovnici ovoga samostana okupljaju u svojoj crkvi vjernike iz sela Porta i Vantačića.

Povijest[uredi | uredi kôd]

U 15. stoljeću na ovom je mjestu postojala mala kapela svete Marije Magdalene. Godine 1480. krčki knez Ivan VIII. Frankapan darovao je kapelu franjevcima trećoredcima. Pokraj kapele stanovao je jedan pustinjak - trećoredac.

Godine 1500. franjevci trećoredci počinju graditi samostan uz kapelu koju su s vremenom proširivali da bi mogli vršiti bogoslužje i za potrebe puka. Fratri su u bogoslužju upotrebljavali starohrvatski jezik te su na taj način bili bliski i omiljeli puku. Samostan je nekada služio i kao utočište za pomorce. Nemali broj puta bio je meta gusarskih navala te je jednom prilikom zapaljen. Tada su uništeni svi spisi koji su govorili o bogatoj prošlosti ovoga mjesta.

Godine 1556. Gerolamo da Santa Croce naslikao je poliptih za glavni oltar nove crkve. Na srednjoj slici donjeg dijela poliptiha nalaze se sv. Marija Magdalena, tijela pokrivena kosom i anđeli; na desnoj slici sv. Grgur, papa; na lijevoj slici sv. Ivan Krstitelj. U gornjem dijelu poliptiha nalaze se: na srednjoj slici Blažena Djevica Marija s djetetom Isusom; na desnoj slici sv. Kvirin, zaštitnik biskupije; na lijevoj slici sv. Franjo Asiški. Crkvu je godine 1557. posvetio krčki biskup Albert Dujmi.

Svetište je odijeljeno od crkve mramornim lukom. U svetištu se nalazi barokni mramorni oltar iz 1730. godine. Crkva ima dvije pokrajnje kapele s pripadajućim oltarima. Kapela s lijeve strane crkve s oltarom sv. Nikole i kapela s desne strane crkve s oltarom sv. Roka, potječu iz 1748. godine. Smatra se da je kapela sv. Nikole podignuta 1538. godine kada je ovdje postojala Bratovština sv. Nikole.

Samostan je u sadašnjem obliku od 18. stoljeća. U drugoj polovici 20. stoljeća samostan i crkva obnovljeni su te je otvoren reprezentativni muzej u kojem je prikazan život franjevaca trećoredaca glagoljaša kroz povijest na ovom mjestu.

Crkva i samostan su i danas u posjedu Hrvatske provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Do liturgijske obnove nakon Drugog vatikanskog sabora ovi fratri u svom bogoslužju rabili su staroslavenski jezik, a kroz povijest pisali glagoljskim pismom. Na taj su način očuvali hrvatsku kulturnu i crkvenu baštinu.

Godine 1850. u samostanu je izgrađen veliki toš - mlin i tijesak za bržu i lakšu preradu maslina, kojim se koristio ne samo samostan već i cijeli Porat, a sačuvan je u izvornu obliku do danas. U podrumu samostana uređen je samostanski muzej.

Samostanska zbirka samostana franjevaca trećoredaca[uredi | uredi kôd]

Sakralna zbirka sadržava predmete nastale od 15. do 20. stoljeća, i to slike, kipove, crkveno srebro i ruho. Slike su uglavnom barokne, venecijanskog podrijetla. Ističe se slika Bogorodice sa svecima iz 16. stoljeća u maniri Bellinijeve škole, te dvije Madone naslikane na drvenoj podlozi. Franjevci trećoredci glagoljaši čuvaju stare knjige, od kojih treba spomenuti Levakovićev brevijar, misal, pravopis staroslavenskog jezika i latinsko-staroslavenski prijevod 50. psalma te glagoljske rukopise Datja i Prijatja (blagajnički dnevnik) iz 1608. godine, Knjigu samostanskih livela, posudbi i dugova i Našastar (inventarnu samostansku knjigu).

U atriju samostana i u crkvi sv. Marije Magdalene održavaju se brojne kulturne manifestacije, koncerti klasične i tradicionalne glazbe.

Braća Branko i Drago Fučić izrađivali su Baščansku ploču u manjim dimenzijama, kao suvenir, pa se kao takva našla na zidovima u mnogim domovima u zemlji i inozemstvu. Jednak lapidarij kao u Valunu izradili su braća Fučić 1990. godine u ambijentu samostana sv. Marije Magdalene.

Izvori[uredi | uredi kôd]

 
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Ministarstva kulture Republike Hrvatske (https://min-kulture.gov.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]