Santa Maria del Parto a Mergellina

Izvor: Wikipedija
Dodaj infookvir "vjerski objekt".
(Primjeri uporabe predloška)

Santa Maria del Parto a Mergellina (Presveta Marija od rođenja u Mergellini) je crkva koja se nalazi u kvartu Chiaia u Napulju, južna Italija. Crkva je neobično smještena na vrhu privatne zgrade i pristupa joj se stubištem, smještenim iza restorana koji se nalazi na trgu Mergellina.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Crkvu je osnovao pjesnik Jacopo Sannazaro na zemljištu koje mu je darovao aragonski kralj Fridrik I. 1497. godine. Godine 1526. Sannazaro je napisao pjesmu na latinskom heksametru pod naslovom De partus Virginis[1] (Rođenje Djevice) koja je pomogla da crkva dobije ime. Crkva je dovršena nedugo prije nego što je pjesnik umro 1530. godine, darovana je redovnicima Santa Maria dei Servi. Sannazzarova grobnica nalazi se iza oltara. Donja crkva je izvorno bila posvećena Vergine del Parto (Djevica rođenja) i kasnije pretvorena u kriptu. Pogrebna kapela je izvorno bila posvećena San Nazariju, a kasnije je pretvorena u crkvu "Santa Maria del Parto". Godine 1886. crkva je proglašena nacionalnim spomenikom i postala je vlasništvo države. 

Crkva, pogled iz uvale

Umjetnost i arhitektura[uredi | uredi kôd]

Glavno djelo u crkvi je polupoganska grobnica pjesnika, predstavljena na pijedestalu pod imenom Actius Sincerus i okrunjena Fameom na fresci Niccolòa Rossija, Giordanovog sljedbenika. Kip, sa svojom složenom poganskom ikonografijom (1537.), postavljen je u koru iza oltara, a izgradili su ga kipari Bartolomeo Ammannati, Giovanni Angelo Montorsoli i Francesco Ferrucci, iako ga je inicirao Girolamo Santacroce[2] Mramor je kupljen 1537.[3][4] Niša je inspirirana ambijentom Arkadije, ima i prikaze Neptuna s trozubom, Pana i nimfe Sirinke, svi plešući i pjevajući hvalospjeve našem pjesniku, te satira koji zadivljeno gleda. Raspored neki smatraju s neskladnom kompozicijom i s pretjeranim pokretima figura.[5]

Kipovi Apolona i Minerve nalaze se na bočnim stranama grobnice, međutim, s obzirom na njihov položaj u crkvi, njihova postolja označena su Davidom i Juditom.[6] Epitaf venecijanskog kardinala Pietra Bemba, tajnika pape Lava X., u podnožju grobnice, glasi: Od cvijeta do svetog pepela, ovdje leži slavni i iskreni Sannazaro, blizu Vergilija u poeziji kao u grobu[7] Vergilijev grob je pronađen u blizini Napulja.

Kapela sadrži slike s arkadskom i mitološkom ikonografijom. Također sadrži freske Susreta Abrahama i tri anđela ; na stropu su naslikane 'Astronomija, Filozofija, Gramatika i Retorika (1699.). U ulaznom luku Putti je raširio cvijeće na fresci Giovana Bernarda Lame. Pločnik (1561.) napravio je Fabrizio Manlio di Barletta[8]

U kapeli u blizini prezbiterija, uljana slika Bogojavljenja pripisuje se Janu van Eycku ; ova je slika, tvrdio je Vasari, bila prvo ulje na platnu u Italiji.[9] Ostala značajna djela građevine su dva kipa koje su isklesala braća nasljednici Jacopa i Sannazara, mladi lik s knjigom u ruci, crvotočni (ali restaurirani) ostaci scene rođenja Giovannija da Nole.

U prvoj kapeli s desne strane oltara nalazi se slika svetog Mihaela arkanđela koji prodire grlo zmijolikog Lucifera, obično poznatog kao Vrag iz Mergelline, za kojeg se tradicionalno vjeruje da prikazuje ozloglašenu mladu Napuljku koja je iskušala Diomeda Carafu, tadašnjeg biskupa od Ariana. Sveti Mihovil ju pobjeđuje u pobjedi nad svjetovnim iskušenjem ("ella morta giace in ogni luogo e viva sta in ogni luogo" što u prijevodu znači "ona je posvuda mrtva, a posvuda je živa".[10][11]

Priča se da je ovdje pokopan španjolski slikar Jusepe de Ribera.[12]

  • Glavni oltar
    Glavni oltar
  • Grobnica Jacopa Sannazara, detalj kipa Minerve, (Ammannati).
    Grobnica Jacopa Sannazara, detalj kipa Minerve, (Ammannati).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ De partus Virginis
  2. ↑ The frame of the plinth still reads clearly: F (rater) I (annes) Ang (ELUS) Flo (rentinus) or (Dinis) S (ervorum) ago (ciebat).
  3. ↑ G. Campori, Biographical Memoirs of sculptors, architects, painters etc. native Carrara and other places in the province of Massa, Modena 1873, p. 317.
  4. ↑ In ancient Neapolitan guides of Sacred Naples, for example, that of Cesare d'Engenio Caracciolo (1623), he remembers the commission in 1521 to a Neapolitan sculptor medal, depicting Sannazaro graduate in law, and in reverse, the Nativity. So writes the academic Pietro Summonte in a 1524 letter to Marcantonio Michiel, the oldest written historical-artistic art document in Naples "rises yet another artist [... ] aged 22. Hyeronimo Santacroce, which what was first gold was transmuted to marble [...]. Sannazaro he portrayed in the medal and made a marble Apollo. "
  5. ↑ Benedetto Croce, Stories and legends Neapolitan, Naples, Adelphi, 1999 (reprint).
  6. ↑ (parapharase) "two beautiful seated statues of Apollo and Minerva, but to mitigate the admixture of sacred and profane for a monument destined for a temple, not a garden, the two statues are renamed David and Judith". Achille de Lauzieres, in Description of the city of Naples and its surroundings, Stab. Tip. Gaetano Noble, 1855, Naples, p. 64.
  7. ↑ Benedetto di Falco,de Descrittione places ancients of Naples, Appresso Giovanni Battista Hats, 1589. The inscription reads:Da sacro cineri flores hic ille Maroni sincerus Musa proximus ut tumulo (Da' fiori alle sacre ceneri: qui giace quel famoso Sincero [Sannazaro] vicino a Marone Virgilio nella poesia come in sepolcro).
  8. ↑ It depicts a person in bas relief (cited by Niccolò Toppi in "Huomini illustri in lettere di Napoli"), holding a book above his head. The inscription recall that Sannazaro loved Mergellina so much, he wished to be conducted to this hill to die and be buried: FABRITIO MANLIO NOBILI BAROLITANO, MAGNAE SPEI JUVENI CAMILLUS PATER MUNUS LACRYMABILE POS[UIT]. HIC ADEO MERGELLINAM ADAMAVIT, UT AD EAM, INFIRMUS FERRI, ET IN EA MORI AC SEPELIRI VOLUERIT ANNO MDLXI
  9. ↑ Scipione Volpicella, Principali edificii della città di Napoli, in Storia dei monumenti del Reame dell Due Sicilie, Volume II, part 1, Naples: Stamperia del Fibreno 1847, p. 662.
  10. ↑ Giuseppe Mormile, Descrittione dell'amenissimo distretto della città di Napoli, Napoli, Ad istanza di Pietro Antonio Sofia libraro, 1617, p.12. Si veda anche Benedetto Croce, Storie e leggende napoletane, cit.; Matilde Serao, Leggende napoletane, Modena, E. Sarasino, 1891.
  11. ↑ Cesare D'Engenio Caracciolo, Napoli sacra, Napoli, per Ottavio Beltrano, 1623, p. 665.
  12. ↑ "Dov'è finito il corpo dello Spagnoletto" - articolo con commenti dei lettori tratto dal Corriere del Mezzogiorno on line - www.corrieredelmezzogiorno.it

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Tanja Michalsky, Erlösung in Arkadien. Sannazaros Grabmal und die Resemantisierung antiker Ausdrucksformen, u: Benvenuto Cellini. Kunst und Kunsttheorie im 16. Jahrhundert , Alessandro Nova / Anna Schreurs (ur. ), Köln 2003., str. 239-254 (prikaz, ostalo).
  • Napoli e dintorni, Touring club Italia, Touring Editore, 2001.
  • Benedetto Croce, Storie e leggende napoletane, Napoli, Adelphi, 1999.
  • Idem, La tomba di Jacobo Sannazzaro i crkva di S. Maria del Parto, u "Napoli Nobilissima", I (1892), 5, str. 70.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Santa Maria del Parto a Mergellina
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Santa_Maria_del_Parto_a_Mergellina&oldid=6664750"