Sedmi pečat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sedmi pečat
The Seventh Seal.JPG
Naslov izvornika Det sjunde inseglet
Redatelj Ingmar Bergman
Producent Allan Ekelund
Scenarist Ingmar Bergman
Glavne uloge Max von Sydow
Gunnar Björnstrand
Bengt Ekerot
Nils Poppe
Snimatelj Gunnar Fischer
Montaža Lennart Wallén
Distributer Svensk Filmindustri
Godina izdanja 1957.
Trajanje 96 min.
Država Flag of Sweden.svg Švedska
Jezik švedski
Proračun $150,000
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Sedmi pečat (šved. Det sjunde inseglet, eng.: The Seventh Seal) je film Ingmara Bergmana iz 1957. Priča prati viteza koji na putu kroz srednjovjekovnu Švedsku preispituje vlastitu vjeru i pokušava pronaći Boga i smisao postojanja. Film je poznat po scenama u kojima vitez igra šah protiv Smrti kako bi produžio vlastiti život. Naslov je preuzet iz Biblije (Apokalipsa), a cijeli citat se tijekom radnje nekoliko puta spominje.

1957. na festivalu u Cannesu dobio je posebnu nagradu žirija. Iste godine Bergman je objavio Divlje jagode, također vrlo uspješan film slične tematike.

Radnja[uredi VE | uredi]

Sredinom 12. stoljeća, vitez Antonius Block i njegov štitonoša su se vratili u Švedsku nakon desetogodišnjeg križarskog pohoda. Zemljom hara kuga, a Antonius brzo otkriva da je Smrt došla i po njega. Kako bi dobio na vremenu, i uspio se vratiti kući, izazova Smrt na višednevnu partiju šaha. Usput igrajući šah, putuje zemljom i pokušava dokučiti postojanje Boga i smisao vlastitog života. Vjera mu je potresena, a dodatno ju potkopavaju događaji iz okoline i cinični štitonoša.

Putem nailaze na razne likove i pojave srednjovjekovnog života: flagelante, spaljivanje vještice, ljudsku okrutnost i ljubavne jade; vrlo je naglašena kritika svećenstva koje se služi strahom da bi kontroliralo narod. Antonius sve više sumnja u postojanje Boga i boji se ništavila koje možda slijedi nakon smrti. Očaju viteza i ogorčenosti štitonoše, suprotstavljena je sreća i duhovnost bračnog para putujućih zabavljača. Pri završetku šahovske partije, Antonius nadmudruje Smrt i omogućuje spas mladom paru. Dok su vitez i ostatak družine uvučeni u ples smrti, njih dvoje nastavljaju svoje putovanje.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Bergmanov izvor inspiracije: na slici kostur igra šah.
  • Inspiraciju za film Bergman je pronašao na slici čovjeka u igri šaha protiv smrti, koju je vidio u srednjovjekovnoj crkvi nedaleko od Stockholma.
  • Prikaz srednjeg vijeka u filmu nije potpuno vjeran stvarnosti: flagelanti nikada nisu postojali u Švedskoj, a egzistencijalna pitanja koja muče glavnog junaka nisu uobičajena za srednjovjekovnu filozofiju.
  • U jednom intervjuu, Bergman je priznao kako mu je ovaj film pomogao da svlada strah od smrti.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]