Srbijanka Turajlić
| Srbijanka Turajlić | |
 Srbijanka Turajlic 2012. godine | |
| Rođenje | Beograd, 25. travnja 1946. |
|---|---|
| Smrt | Livorno, 25. rujna 2022. |
| Obrazovanje | Sveučilište u Beogradu |
| Portal o životopisima | |
Srbijanka Turajlić (Beograd, 25. travnja 1946. – Livorno, 25. rujna 2022.) bila je politička aktivistkinja i izvanredna profesorica Katedre za Signale i sustave Elektrotehničkog fakulteta Sveučilišta u Beogradu.[1][2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Osnovnu školu i gimnaziju je završila u Beogradu. Kao maturant bila je član jugoslavenske reprezentacije na 6. Međunarodnoj matematičkoj olimpijadi 1964. u Moskvi. U Beogradu je sudjelovala u studentskim protestima 1968. godine.[3] Dok je u zvanje docenta izabrana 1982., u zvanje izvanrednog profesora izabrana je 1989. godine[4] Elektrotehnički fakultet je završila u Beogradu 1969., magistrirala 1973., doktorirala 1979.[4] Godine 1996. sudjelovala je u prosvjedima protiv režima Slobodana Miloševića, a 1999. uklonjena je sa svih predavačkih funkcija na sveučilištu.[3] Poslije otkaza na Sveučilištu u Beogradu jedno je vrijeme predavala na Sveučilištu u Banjoj Luci i Sveučilištu Crne Gore u Podgorici.[5] Iako je nakon promjena 5. listopada obnašala visoke republičke funkcije ubrzo je promjene doživjela kao neuspjeh zbog opstanka dominantnog nacionalističkog sentimenta u srpskom društvu.[3]
Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[6]
Bila je stipendista francuske vlade u Grenoblu od 1974. do 1975. godine. Kao predavač radila je od 1984. do 1986. u Montereju u Kaliforniji.[7]
Godine 1981. napisala je "Praktikum za laboratorijske vežbe iz automatskog upravljanja". Umirovljena je 2011. godine.[1] Godine 2017. njezina kći Mila Turajlić snimila je dokumentarni film o svojoj majci naslovljen „Druga strana svega”.[8]
Politika[uredi | uredi kôd]
Krajem devedesetih bila je aktivan član Narodnog pokreta Otpor. Dobitnica je nagrade Osvajanje slobode za 2009. godinu, koju dodjeljuje Fond Maja Maršićević Tasić za doprinos pobjedi demokracije u Srbiji. Više puta uvrštena u "Popis 100 najmoćnijih žena u Srbiji" dnevnih novina Blic.
Bila je i pomoćnik ministra za visoko obrazovanje u Ministarstvu prosvjete i sporta od 2001. do 2004.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Aleksandar Nastevski. 25. rujna 2022. Ko je bila Srbijanka Turajlić – profesorka, članica Otpora i osnivačica PSG. Nova.rs. Pristupljeno 2. veljače 2023.
- ↑ n.a. 25. rujna 2022. Preminula Srbijanka Turajlić. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 2. veljače 2023.
- ↑ a b c Richard Brody. 11. srpnja 2018. "The Other Side of Everything," Reviewed: A Daughter Documents Yugoslavia's Nationalistic Nightmare. The New Yorker. Pristupljeno 2. veljače 2023.
- ↑ a b n.a. 25. rujna 2022. Preminula Srbijanka Turajlić. Radio-televizija Srbije. Pristupljeno 2. veljače 2023.
- ↑ Srbija, obrazovanje i politika: Srbijanka Turajlić - beskompromisna borkinja za demokratiju. B92. 26. rujna 2022. Pristupljeno 2. veljače 2023.
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 1. travnja 2024.
- ↑ Sasa Dragojlo. 26. rujna 2022. Srpska aktivistkinja za mir i demokratiju Srbijanka Turajlić preminula u 77 godini. Balkan Insight. Pristupljeno 2. veljače 2023.
- ↑ Andrew Pulver. 9. listopada 2018. The Other Side of Everything review – Serbia's struggle for democracy hits home. Guardian. Pristupljeno 2. veljače 2023.