Stevan Hristić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stevan Hristić
Стеван Христић
Stevan Hristić
Biografski podatci
Datum rođenja 19. lipnja 1885.
Datum smrti 21. kolovoza 1958.
Djelo
Poznatija djela Uskrsnuće
Suton
Ohridska legenda

Stevan Hristić (Beograd, 19. lipnja 1885. – Beograd, 21. kolovoza 1958.) bio je jedan od najistaknutijih srpskih skladatelja u prvoj polovici 20. stoljeća.


Životopis[uredi VE | uredi]

Stevan Hristić školovao se na čuvenom Leipziškom konzervatoriju, koji je njegovom radu dao solidne profesionalne temelje. U razdoblju prije Prvog svjetskog rata boravio je i u Moskvi, Parizu i Rimu. Upoznat s glazbeno-stilskim tendencijama ondašnje Europe i oslanjajući se na tradiciju srpskog glazbenog romantizma i nacionalne boje (posebno samoga Mokranjca), stvorio je osebujan glazbeni jezik koji je bio mješavina folklornih utjecaja i kasnoromantičarskih, impresionističkih i verističkih elemenata u melodici, harmoniji i instrumentaciji, zbog čega je njegova glazba bila slušljiva i bliska širokoj publici. Pred premijeru baleta "Ohridska legenda" izjavio je:

„Gledao sam, prije svega, da ovo djelo napišem tako da bude pristupačno i jasno. Da ga razumije šira publika, da na nju što snažnije djeluje, a da njegova tehnička obrada zadovolji onih deset-petnaest stručnjaka što će biti tamo...”

Njegov najznačajniji doprinos razvoju kulturnog života Srbije je osnivanje i vođenje Beogradske filharmonije. Usporedno s tim, bio je i ravnatelj Beogradske opere u razdoblju od 1924. do 1935., a 1937. je jedan od osnivača i prvih profesora Glazbene akademije, a kasnije i jedno vrijeme njen rektor. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. sudjeluje u osnivanju Udruženja skladatelja Srbije, čiji je jedan od prvih predsjednika, a bio je i prvi predsjednik Saveza skladatelja Jugoslavije (osn. 1950.). Osim ovih funkcija, nosio je i najvišu akademsku titulu, budući članom, najprije dopisnim (1948.-1950.), a zatim i redovnim (od 1950.) Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU).

Ipak, najviše zasluga nosi za svoje stvaralaštvo. Ono počinje pisanjem scenske glazbe za komad s pjevanjem "Čučuk Stana" (1907.), a do kraja svog života je napisao i mnoge solo pjesme, nekoliko zborskih djela, dvije koncertantne kompozicije, "Simfonijsku fantaziju za violinu i orkestar" (diplomski rad u Leipzigu) i "Rapsodija za klavir i orkestar". Njegova najznačajnija i najpoznatija, djela su (prvi u srpskoj glazbi) oratorij "Uskrsnuće", izvanredno "Opijelo u b-molu", jedina dovršena opera "Suton" i, kao njegovo najpoznatije, a vjerojatno i najkvalitetnije djelo, balet "Ohridska legenda".

Djela (izbor)[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]