Stih

Stih je ritmička, zvukovna, sintatička i značenjska cjelina. Definira se kao redak u metričkoj kompoziciji, npr. pjesmi.

Stih kao ritmička cjelina znači da na temelju prirodnog govora autor stvara novi, originalni ritam koji u pjesmi postaje nositelj dodatnog značenja. Zvukovna je cjelina jer ga karakterizira posebna zvukovna organizacija utemeljena na sugestivnom zvučanju pojedinih glasova i rimi. Sintatička je cjelina jer poredak riječi unutar stiha nikada nije slučajan, jer pjesma time dobiva dodatno značenje. Što se značenja tiče, osim značenja samih riječi, stih kao cjelina sadrži i sva dodatna značenja postignuta ritmom, zvukovnom organizacijom i poretkom riječi.

Primjer stiha

“	O lijepa, o draga, o slatka slobodo	”
— Ivan Gundulić, Dubravka

Vrste stihova

Vrsta stiha određuje se prema broju slogova. Recimo, stih s pet slogova naziva se peterac, sa šest šesterac, sa sedam sedmerac, i tako dalje. Pjesma može biti stihična (sastavljena od nanizanih stihova) ili strofična, što znači da su stihovi podijeljeni u strofe (kitice). Postoje i vezani stih koji ima rimu te slobodni stih, stih bez rime. Prva zbirka slobodnih stihova u hrvatskoj književnosti bila je Preobraženja Antuna Branka Šimića objavljena 1921. godine.

Nedovršeni članak Stih koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.