Svarog

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Svarog (Poljski: Swaróg, Ćirilicom: Сварог, Lužičkosrpski jezik: Schwayxtix) je, u slavenskoj mitologiji, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Korijen svar- indoeuropski Sunce + nastavak og (čert-og = dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca.

Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Daždbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan s nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga s grčkim Uran om i Hefestom (božjim kovačem). Prema legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo.

Narodi i vjerovanja[uredi VE | uredi]

U ruskoj predaji, najviši je bog bio Perun, ali u starije doba zvali su ga i Svarog i Daždbog. Poljaci, Ukrajinci, Hrvati i još neki prikarpatski narodi štovali su osobito Svaroga, kojeg su smatrali tvorcem neba i zemlje i praocem svih drugih bogova. Postojala su posebni sveti gajevi u kojima se štovalo ovog boga. U predaji istočnih Slavena, Svarog se spominje kao bog kovača (slično grčkom Hefestu)te njegovi sinovi Daždbog kao bog sunca i Svarožić kao bog vatre i ognjišta. Južni Slaveni štovali su Svaroga kao boga sunca, svjetlosti i vatre (topline).[1]

Običaji[uredi VE | uredi]

Razni žetveni obredi održali su se sve do kraja srednjeg vijeka, a ponegdje i kasnije, pogotovo na selima u Poljskoj, Bugarskoj i Ukrajini. U nekim krajevima, seljaci bi pozdravljali rađanje dana dubokim naklonom i određenom molitvom, dok bi se drugdje bacao pregršt zrnja prema nebu. [1]

Svarog trenutak[uredi VE | uredi]

Svarog trenutak je trenutak prije sukoba dva borca/ratnika na bojištu dok se gledaju oči u oči.[nedostaje izvor] Svarog trenutak – trenutak u kojemu je sve jasno bez riječi.

Prema nekim legendama Svarog je čekić upotrijebio i pri stvaranju zemlje da bi Altirske planine prestale da rastu. Nakon toga, od iskri uzrokovanih udarcem po vrhu Altirskih planina nastali su mnogi bogovi. Sam trenutak prije udarca čekićem naziva se Svarog trenutak.

Ta tenzija prije samog sraza, koju objedinjuje naziv „Svarog trenutak“, primjenjivala se prilikom opisa velikih bitki, sukoba ratnika, pa čak i u samoj Slavenskoj poeziji o ljubavi. Svarogova moć nad vatrom je identificirana i kao generativna i seksualna moć vatre. Generativna, ona koja rađa, jer je on stvoritelj, a seksualni nagon i strasti imaju metaforične osobine vatre.

To je isto tako i bio trenutak prije sukoba dva borca/ratnika na bojištu dok se gledaju oči u oči.

Dan posvećen Svarogu je bio utorak[2]. Najznačajniji praznik posvećen ovom božanstvu je padao vjerovatno na 22. Prosinac (doba zimskog sunovrata). Kasnije su mnogi običaji vezani za solarni kult, koji je pripisivan Svarogu, počeli prakticirati u doba Božića. Tradicionalno taj dan (utorak) se i slavi Svarog trenutak.

Vidi još:[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Franjo Ledić: Mitologija Slavena; Tiskara Epoha, Zagreb, 1969.
  2. Svarog i Svarga