Svećeničko društvo Svetog Jozafata

Izvor: Wikipedija
Svećeničko društvo Svetog Jozafata
Священиче Братство Святого Священномученика Йосафата
{{{logo opis}}}
{{{logo opis}}}
Skraćenica SSJK
Utemeljena 2000.
Osnivač O. Bazilije Kovpak
Tip Svećeničko društvo
Svrha Obraćenje Ukrajine i Rusije u katoličku vjeru; Povratak tradicionalne forme bogoštovlja
Sjedište Lavov, Ukrajina
Službena stranica https://www.saintjosaphat.org

Svećeničko društvo svetog Jozafata Kunceviča (SSJK) je društvo tradicionalističkih svećenika i sjemeništaraca koji potječu iz Ukrajinske grkokatoličke crkve koju vodi izopćeni svećenik Bazilije Kovpak.[1] Sjedište joj je u zapadnoj Ukrajini. SSJK je povezan s Bratstvom sv. Pija X. Svećenici SSJK slijede isključivo latiniziranu verziju slavenskog bizantskog obreda u rutenskoj redakciji.[2]

Sjemenište[uredi | uredi kôd]

Sjemenište SSJK posvećeno je Bezgrješnom Srcu Marijinom i trenutno ga pohađa tridesetak sjemeništaraca. Sjemenište, kažu u društvu, ima za cilj biti skroman oslonac u obraćenju na katoličanstvo, ne samo Ukrajine, nego i Rusije. Važnim smatraju pobožnost Gospi Fatimskoj i vjernost tradicionalnoj katoličkoj teologiji (s naglaskom na pretkoncilskim teološkim shvatanjima).

Odnosi sa sui juris Ukrajinskom katoličkom Crkvom i Svetom Stolicom[uredi | uredi kôd]

Crkvenoslavenski[uredi | uredi kôd]

Krštenje Vladimira Velikog. Društvo smatra da je jedan od njihovih glavnih ciljeva obraćenje Rusije i Ukrajine na uniju s Katoličkom crkvom.

SSJK se protivi napuštanju crkvenoslavenskog, tradicionalnog liturgijskog jezika slavenskih Crkava, u korist suvremenog ukrajinskog jezika. Društvo vjeruje da je crkvenoslavenski neophodan za naglašavanje jedinstva među svim slavenskim kršćanima, te da je važan za izbjegavanje nacionalizma, koji već dugo dijeli slavenske kršćane.[3][2]

Ekumenizam[uredi | uredi kôd]

Družba svetog Josafata osuđuje ekumenizam s pravoslavcima koji trenutno prakticiraju i Sveta Stolica i Ukrajinska katolička Crkva. Umjesto toga, društvo promiče katoličko misionarsko djelovanje među pravoslavcima, koji nisu u zajednici (uniji) sa Svetom Stolicom. U knjizi Progonjena tradicija Basil Kovpak navodi brojne primjere kako Grkokatolička Crkva odbija pravoslavne svećenstvo i laike koji se žele obratiti. U mnogim slučajevima, navodi on, to je zato što obraćenici nisu etnički Ukrajinci.

Pokušaj izopćenja[uredi | uredi kôd]

Godine 2003. kardinal Ljubomir Husar izopćio je poglavara SSJK-a Bazilija Kovpaka iz Ukrajinske grkokatoličke crkve. Kovpak se žalio na ovu kaznu Rimskoj Roti u Vatikanu i izopćenje je proglašeno ništavim zbog nedostatka kanonskog prekršaja.

Reference[uredi | uredi kôd]

  1. Ukranian Rite. web.archive.org. 11. lipnja 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. lipnja 2007. Pristupljeno 4. svibnja 2024.
  2. a b Sélégny, Arnaud. THE SOCIETY OF ST. JOSAPHAT. The Angelus Online. Pristupljeno 4. svibnja 2024.
  3. Ukranian Rite. web.archive.org. 12. prosinca 2007. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. prosinca 2007. Pristupljeno 4. svibnja 2024.