Talijansko gospodarsko čudo
Talijansko gospodarsko čudo (talijanski : boom economico i il miracolo economico) je pojam kojim se često služe povjesničari, ekonomisti i masovni mediji[1] kad označavaju dugo razdoblje gospodarskog rasta u Italiji. S obzirom na dugotrajnost i veličinu oporavka nakon potpune gospodarske uništenosti, nazvano je gospodarskim čudom.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Trajalo je od kraja Drugog svjetskog rata sve do kasnih 1960-ih a najjače je bilo od 1950. do 1963. godine.[2] Ovo razdoblje talijanske povijesti predstavlja kamen međaš talijanskog gospodarskog i društvenog razvitka. U ovom je razdoblju Italija preobličena iz siromašne nacije koja je bila uglavnom ruralna u veliku industrijsku silu. Osim ovih dimenzija, u ovom je razdoblju napravljen prijelom u društvu i kulturi.[3] Time se je Belpaese pretvorio od nerazvijene države uglavnom poljodjelskog gospodarstva u jednu od najrazvijenijih država na planetu.
Jedan je povjesničar zapazio da je do kraja 1970-ih "da je pokriće socijalne sigurnosti bilo sveobuhvatno i relativno darežljivo. Materijalni životni standard umnogome se poboljšao za veliku većinu stanovništva."[4]
Početak su označile povoljne političke okolnosti. Iako je Italija bila poražena zemlja u Drugom svjetskom ratu, tijek međusavezničkih odnosa poslije rata išao je na ruku Italiji. Bila je u važnom geostrateškom položaju u doba hladnog rata, Zapadne Europe, jugoistočne Europe, Srednje Europe i sjeverne Afrike. Marshallov plan joj je dao 1204 milijuna dolara. Zadnja godina tog plana 1951. preklopila se s tek izbilim Korejskim ratom. Ta je rat stvorio veliku potražnju za kovinama i inim materijalima što je bio veliki poticaj rastu talijanske teške industrije. Tako se postavila osnovica spektakularnom gospodarskom rastu koji je trajao sve do naftne krize 1973. godine.
Hrvatska[uredi | uredi kôd]
Italija je tradicijski veliki vanjskotrgovinski partner Hrvatskoj. Učinci ovog rasta prelili su se u Hrvatsku na nekoliko područja. Gospodarski ojačala Italija postala je još veći kupac hrvatske robe i usluga, talijanske novorazvijene industrije kupovale su robu koje do tada nisu kupovale što je dalo poticaja dodatnoj proizvodnji hrvatske industrije i razvitku slabih i novih industrijskih grana u Hrvatskoj, ojačali i povećani srednji sloj putovao je turistički češće u Hrvatsku i kupovao hrvatske proizvode, što je stvaralo potražnju za hrvatskim proizvodima i omogućavalo da hrvatska roba ne ostaje neprodana.
Umjetnost[uredi | uredi kôd]
Ovo se čudo odrazilo kao motiv u umjetnosti. Ističu se djela pisca Luciana Bianciardija te filmovi La dolce vita i Il sorpasso.
Vidi[uredi | uredi kôd]
- republikanska Italija
- Wirtschaftswunder (poslije 1945.) (Njemačka i Austrija)
- Wirtschaftswunder (19. st.) (Njemačka i Austrija)
- japansko poslijeratno gospodarsko čudo
- veliki poslijeratni gospodarski rast u SAD i Zapadnoj Europi (Zlatno doba kapitalizma)
- baltički tigar
- keltski tigar (Irska)
- Četiri azijska tigra (Tajvan, Singapur, J. Koreja, Hong Kong)
- grčko gospodarsko čudo
- čilsko gospodarsko čudo
- južnokorejsko ekonomsko čudo (čudo na rijeci Han, Hangangui Gijeok)
- švedsko gospodarsko čudo (rekordåren) (Švedska)
- španjolsko gospodarsko čudo (el milagro español)
- Slavnih trideset (Trente Glorieuses) (Francuska)
- meksičko gospodarsko čudo (desarrollo estabilizador)
- brazilsko gospodarsko čudo (milagre econômico brasileiro)
- kinesko gospodarsko otvaranje
- massachussetsko gospodarsko čudo
- indonezijski gospodarski polet
- gruzijski tigar (kavkasko gospodarsko čudo)
- Slavnih trideset u Švicarskoj
- Granice rasta
- Situacionistička internacionala
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Camilla Cederna, Nostra Italia del miracolo, Milano, Longanesi, 1980. ISBN 88-304-0004-1
- ↑ Life, 24. studenoga 1967. (str.48)
- ↑ Nicholas Crafts, Gianni Toniolo. 1996. Economic growth in Europe since 1945. Cambridge University Press. str. 441. ISBN 0-521-49627-6
- ↑ David Forgacs, Stephen Gundle. 2007. Mass culture and Italian society from fascism to the Cold War. Indiana University Press. Bloomington. ISBN 978-0-253-21948-0
- ↑ Frederic Spotts i Theodor Wieser: Italy, a difficult democracy: a survey of Italian politics