Tennessee Titans
Tennessee Titans
| |
|---|---|
 | |
| Država | Tennessee |
| Grad | Nashville |
| Stadion | Nissan Stadium (69.143 mjesta) |
Uprava
| |
| Predsjednik | Steve Underwood |
| Generalni menadžer | Jon Robinson |
Treneri
| |
| Glavni trener | Mike Vrabel |
Uspjesi
| |
| Osvojenih prvenstava | AFL: 1960., 1961. |
| Konferencijski naslovi | AFC: 1 |
| Divizijski naslovi | AFL Istok: 4 AFC Central: 3 AFC Jug: 2 |
| Sezona u doigravanju | AFL: 5 NFL: 16 |
Tennessee Titans su profesionalni klub američkog nogometa iz Nashvillea u Tennesseeju. Natječu se u južnoj diviziji AFC konferencije NFL lige. Osnovani su 1960., a do 1996. su imali sjedište u Houstonu. Najveći uspjeh kluba su dva osvojena AFL prvenstva početkom 1960-ih. Titansi svoje domaće utakmice igraju na stadionu LP Field u Nashvilleu.
Povijest kluba[uredi | uredi kôd]
Počeci Houston Oilersa u AFL-u[uredi | uredi kôd]
Klub je osnovan 1960. godine u Houstonu u Texasu pod imenom Houston Oilers. Oilersi su bili jedan od 8 klubova osnivača AFL lige. Predvođeni running backom Billyem Cannonom, već prve sezone svog postojanja osvajaju svoju istočnu diviziju te u finalu AFL lige igraju protiv San Diego Chargersa. U utakmici igranoj na domaćem terenu u Houstonu, Oilersi pobjeđuju Chargerse 24:16 i tako osvajaju prvi naslov prvaka AFL lige. Sezonu kasnije, Oilersi su opet na vrhu divizije i u finalnoj utakmici AFL lige se ponovno susreću s Chargersima koje i ovaj put pobjeđuju (10:3). Oilersi i 1962. stižu do prvenstvene utakmice, ali ovaj put su im protivnici Dallas Texansi. Texansi pobjeđuju tek nakon dva produžetka (20:17) u dotad najdužoj profesionalnoj utakmici američkog nogometa.[1] Do kraja 60-ih Oilersi su još jednom u finalu, i to 1967. Tada su im protivnici bili Oakland Raidersi koji ih glatko pobjeđuju s 40:7. Godinu kasnije Oilersi sele na novi stadion Astrodome[2] te tako postaju prvi profesionalni klub američkog nogometa koji igra na natkrivenom (zatvorenom) stadionu.
Oilersi u NFL-u[uredi | uredi kôd]
Oilersi, zajedno s 9 preostalih klubova iz AFL-a 1970. ulaze u NFL ligu. Smješeni su u centralnu diviziju AFC konferencije, a prve 4 sezone imaju vrlo loš omjer od samo 9 pobjeda u 52 utakmice. Stvari se mijenjaju 1975. kada trener Oilersa postaje Bum Phillips. Prevođeni Phillipsom i igračima defensive endom Elvinom Betheom, defensive tackleom Curleyem Culpom i wide receiverom Billyem Johnsonom, Oilersi su već prve sezone pod novim trenerom na 10 pobjeda u sezoni, ali im doigravanje izmiče. Do tog cilja konačno dolaze 1978. Pojačani running backom Earlom Campbellom i linebackerom Robertom Brazileom, ulaze u doigravanje po prvi puta u NFL-u. Tu pobjeđuju Miami Dolphinse i New England Patriotse i tako dolaze do konferencijskog finala, gdje ih pobjeđuju kasniji prvaci Pittsburgh Steelersi. Sličan uspjeh imaju i iduće sezone, do konferencijskog finala stižu pobjedama nad Denver Broncosima (13:7) i San Diego Chargersima (17:14), ali ih tamo opet pobjeđuju Steelersi (27:13), koji ponovno pobjeđuju u Super Bowlu te sezone. Unatoč odličnoj sezoni Campbella (1934 jarda probijanja u sezoni),[3] 1980. Oilersi dolaze samo do wild-card runde doigravanja.
Do druge polovice 80-ih Oilersi imaju redom loše sezone, ali jedan od ključnih trenutaka događa se 1984. kada iz kanadske CFL lige u momčad dolazi quarterback Warren Moon.[4] Zajedno s centrom Bruceom Matthewsom (čak 14 puta izabranim u Pro Bowl) i offensive guardom Mikeom Munchakom, Moon vodi Oilerse do 7 uzastopnih pojavljivanja u doigravanju. U tih sedam sezona 4 puta dolaze do divizijske runde (1987., 1988., 1991. i 1993.). Moonove najbolje sezone su vjerojatno 1990. i 1991. kada ima preko 4600 jarda dodavanja. Također, 1991. po prvi put otkad igraju u NFL-u osvajaju diviziju, a to ponavljaju i 1993. kada imaju dotad rekordnih 12 pobjeda u regularnom dijelu sezone.
Međutim, nakon te sezone vlasnik Oilersa Bud Adams, nezadovoljan što momčad nije došla do Super Bowla, otpušta iz momčadi nekoliko važnih igrača, među kojima i Moona. Oilersi 1994. završavaju sa samo dvije pobjede u 16 utakmica. Potkraj sezone momčad preuzima trener Jeff Fisher,[5] a Oilersi na idućem draftu 1995. biraju quarterbacka Stevea McNaira.
U Tennesseeju[uredi | uredi kôd]
Zajedno s lošim rezultatima, Oilersima pada i posjećenost utakmica, a pošto se ne uspijeva dogovoriti s čelnicima grada Houstona o gradnji novog stadiona, vlasnik Adams donosi 1995. odluku o preseljenju momčadi 1997. u Tennessee.[6] Prvu sezonu u Tennesseju Oilersi igraju domaće utakmice u Memphisu. Predvođeni McNairom i running backom Eddijem Georgeom, prve dvije sezone bilježe 8 pobjeda i 8 poraza u sezoni. 1999. klub mijenja ime u Tennessee Titans i počinje igrati na novom stadionu u Nashvilleu, tada zvanom Adelphia Coliseum. Prva sezona Titansa im donosi i do danas najveći uspjeh. S 13 pobjeda u sezoni osvajaju drugo mjesto u diviziji i ulaze u doigravanje. U wild-card rundi ih čekaju Buffalo Billsi koje Titansi pobjeđuju s 22:16. U divizijskoj rundi pobjeđuju Indianapolis Coltse koje predvodi quarterback Peyton Manning i dolaze u konferencijsko finale AFC-a gdje su im protivnici divizijski rivali Jacksonville Jaguarsi koje Titansi pobjeđuju 33:14 i tako ulaze u svoj prvi Super Bowl u povijesti. U Super Bowlu igraju protiv St. Louis Ramsa, momčadi tada zvane "Greatest Show on Turf" zbog svoje eksplozivne napadačke igre. Ramsi pobjeđuju 23:16 i osvajaju naslov.
Titansi sljedeće sezone osvajaju diviziju, opet s 13 pobjeda, ali gube odmah u wild-card rundi doigravanja od kasnijih prvaka Baltimore Ravensa. Titansi su u konferencijskom finalu 2002. (pobjeđuju ih Oakland Raidersi), a 2003. Steve McNair je proglašen za MVP-a lige[7] i dovodi Titanse do divizijske runde gdje ih pobjeđuju New England Patriotsi Toma Bradya 17:14. Do kraja ere Jeffa Fishera kao trenera (2010.), Titansi su prvaci divizije još 2008. s 13 pobjeda, ali bez uspjeha u doigravanju. Uprava kluba 2011. nakon odlaska Fishera dovodi Mikea Munchaka za trenera,[8] ali on momčad predvođenu running backom Chrisom Johnsonom ne uspijeva dovesti u doigravanje te nakon tri sezone u klubu dobiva otkaz. Početkom 2014. za trenera je postavljen Ken Whisenhunt,[9] dotadašnji koordinator napada San Diego Chargersa.
Učinak po sezonama od 2008.[uredi | uredi kôd]
| Sezona | Liga | Konferencija | Divizija | Regularni dio sezone | Uspjeh u doigravanju | |||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Poz. | Pob. | Por. | Ner. | |||||
| 2008. | NFL | AFC | Jug | 1. | 13 | 3 | 0 | Poraženi u divizijskoj rundi |
| 2009. | NFL | AFC | Jug | 3. | 8 | 8 | 0 | |
| 2010. | NFL | AFC | Jug | 4. | 6 | 10 | 0 | |
| 2011. | NFL | AFC | Jug | 2. | 9 | 7 | 0 | |
| 2012. | NFL | AFC | Jug | 3. | 6 | 10 | 0 | |
| 2013. | NFL | AFC | Jug | 2. | 7 | 9 | 0 | |
| 2014. | NFL | AFC | Jug | 4. | 2 | 14 | 0 | |
| 2015. | NFL | AFC | Jug | 4. | 3 | 13 | 0 | |
| 2016. | NFL | AFC | Jug | 2. | 9 | 7 | 0 | |
| 2017. | NFL | AFC | Jug | 2. | 9 | 7 | 0 | Poraženi u divizijskoj rundi |
| 2018. | NFL | AFC | Jug | 3. | 9 | 7 | 0 | |
| 2019. | NFL | AFC | Jug | 2. | 9 | 7 | 0 | Poraženi u konferencijskom finalu |
| 2020. | NFL | AFC | Jug | 1. | 11 | 5 | 0 | Poraženi u wild-card rundi |
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Longest games played in NFL history. sports.ca.msn.com. 13. siječnja 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2014. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Astrodome History. stadiumsofprofootball.com. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Earl Campbell's Record-Setting Season. profootballhof.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. veljače 2014. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Warren Moon Biography. profootballhof.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2014. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Fisher Is Named New Oiler Coach : Pro football: Jack Pardee is fired as Houston, 1-9, cleans house. latimes.com. 15. studenoga 1994. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ PRO FOOTBALL;N.F.L. Owners Approve Move To Nashville By the Oilers. nytimes.com. 1. svibnja 1996. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Manning, McNair in rare MVP tie. sports.espn.go.com. 3. siječnja 2004. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Titans hire Mike Munchak as coach. sports.espn.go.com. 7. veljače 2011. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
- ↑ Titans hire Ken Whisenhunt as new head coach. usatoday.com. 13. siječnja 2014. Pristupljeno 30. siječnja 2014.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||