San Francisco 49ers

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
San Francisco 49ers
49ers Logo.svg
Država Kalifornija
Grad San Francisco
Stadion Levi's Stadium (od 2014.)
Službena stranica http://www.49ers.com/
Uprava
Vlasnik Jed York
Predsjednik Gideon Yu
Generalni menadžer Trent Baalke
Treneri
Glavni trener Jim Harbaugh
Koordinator napada Greg Roman
Koordinator obrane Vic Fangio
Koordinator specijalnih timova Brad Seely
Uspjesi
Osvojenih prvenstava 5 (1981., 1984., 1988., 1989. i 1994.)
Sezona u doigravanju 26

San Francisco 49ers su profesionalni klub američkog nogometa iz San Francisca u Kaliforniji, a natječu se u zapadnoj diviziji NFC konferencije NFL lige. Klub je osnovan 1946. a dosad je osvojio 5 naslova prvaka, svih 5 u eri Super Bowla. 49ersi su 2013. igrali svoje domaće utakmice na stadionu Candlestick Park, a od 2014. će igrati na Levi's Stadiumu.[1]

Povijest kluba[uredi VE | uredi]

Od početaka do 1970-ih[uredi VE | uredi]

San Francisco 49ersi su bili jedan od klubova osnivača AAFC lige koja je postojala između 1946. i 1949. Prvaci AAFC-a su sve četiri sezone bili Cleveland Brownsi, dok su 49ersi čvrsto držali drugo mjesto. Zajedno s Brownsima i Baltimore Coltsima, 49ersi 1950. prelaze u NFL ligu. [2] Predvođeni quarterbackom Y. A. Tittleom i defensive tackleom Leom Nomellinijem, do prvog doigravanja u NFL-u dolaze 1957. Za pobjedu u zapadnoj diviziji igrali su protiv Detroit Lionsa i izgubili 31:27, a Lionsi su kasnije postali prvaci lige pobjedom nad Brownsima.

Početkom 60-ih 49ersi postaju prva momčad koja koristi tzv. "shotgun" formaciju u napadu,[3] gdje se quarterback postavlja nekoliko metara iza svoje napadačke linje, što mu omogućava više mjesta i vremena za dodavanje lopte. Međutim, ni uz tu inovaciju ne uspijevaju zabilježiti neke značajnije rezultate, te do ulaska momčadi iz AFL-a u NFL 1970. ne uspijevaju nijednom ući u doigravanje.

Dick Nolan preuzima momčad 49ersa 1968. kao trener. U momčadi ga dočekuju među ostalima quarterback John Brodie, wide receiver Gene Washington, linebacker Dave Wilcox te cornerback Jimmy Johnson i 1970. sa 10 pobjeda po prvi put u povijesti osvajaju diviziju. U doigravanju pobjeđuju Minnesota Vikingse i dolaze do konferencijskog finala gdje ih pobjeđuju Dallas Cowboysi rezultatom 17:10. Cowboysi se pokazuju preteškim suparnikom i u iduće dvije sezone, kada 49ersi također osvajaju diviziju, ali gube od njih u playoffu.

Era Joea Montane[uredi VE | uredi]

Joe Montana

Uz promjenu vlasnika, momčad mijenja i trenera 1979. godine. Novi trener postaje Bill Walsh, a jedan od prvih poteza mu je izbor quarterbacka Joea Montane sa sveučilišta Notre Dame.[4] Montana u svojoj drugoj sezoni dobija veću minutažu, a naznaka stvari koje dolaze bila je te sezone u utakmici protiv New Orleans Saintsa kada 49ersi na poluvremenu gube 35:7, ali predvođeni Montanom na kraju pobjeđuju 38:35. Montana postaje prvi quarterback momčadi u sezoni 1981. 49ersi se koncentriraju na igru dodavanjem (najuspješniji hvatač te sezone je Dwight Clark) i pobjeđuju 13 puta u sezoni, a Walsh je izabran za trenera godine.[5] Tu se ne zaustavljaju, u doigravanju pobjeđuju New York Giantse i Dallas Cowboyse i dolaze do finala gdje ih čekaju Cincinnati Bengalsi. Već u prvom poluvremenu Super Bowla igranog u Pontiacu u Michiganu 49ersi vode 20:0 i na kraju pobjeđuju 26:21, a Montana je proglašen MVP-em utakmice.[6] Možda i najbolju sezonu u povijesti 49ersi imaju 1984. Sa 15 pobjeda u sezoni postavljaju rekord lige, a dominaciju nastavljaju i u doigravanju. Sa 34:9 pobjeđuju Minnesota Vikingse, sa 23:0 Chicago Bearse (predvođene trenerom Mikeom Ditkom) i ulaze u svoj drugi Super Bowl u povijesti. To finale Montani donosi okršaj s drugim velikim quarterbackom osamdesetih, Danom Marinom. Montana izlazi kao pobjednik, a 49ersi osvajaju prvenstvo po drugi put u povijesti, pobjedom 36:18.

Jerry Rice

49ersi su vrlo dobri i u iduće tri sezone, te predvođeni Montanom, Clarkom, cornerbackom i safetyem Ronniem Lottom, running backom Rogerom Craigom i najnovijim pojačanjem s drafta (i budućim po mnogima najboljim wide receiverom svih vremena) Jerryem Riceom[7] postaju možda i najbolja momčad 80-ih.

1986. počinju Montanini problemi s ozljedama, a 1987. 49ersi dovode Stevea Younga kao zamjenskog quarterbacka.[8] Sezona 1988. počinje s problemima, a Montana i Young se izmjenjuju u početnoj postavi 49ersa. Do kraja sezone Montana se potpuno oporavlja i 49ersi osvajaju diviziju i kreću u još jedan pohod na Super Bowl. U doigravanju nadmoćnim pobjedama izbacuju Vikingse i Bearse i dolaze do finala koji je repriza njihovog Super Bowla iz 1981. U toj utakmici 49ersi ponovno pobjeđuju Bengalse, ovaj put 20:16. Jerry Rice je bio proglašen MVP-em utakmice nakon uhvaćenih 215 jarda dodavanja (rekord Super Bowla).[9]

Nakon trećeg naslova, trener Bill Walsh odlazi u mirovinu, a nasljeđuje ga dotadašnji koordinator obrane George Seifert. 49ersi 1989. završavaju sezonu sa 14 pobjeda i Montana postaje MVP lige. Dominacijom koja podsjeća na onu iz 1984. dolaze do svog četvrtog Super Bowla u 9 godina pobjedama u doigravanju nad Vikingsima i Los Angeles Ramsima. U finalnoj utakmici pobjeđuju i ovaj put, i to Denver Broncose Johna Elwaya, sa čak 55:10, što je najveća pobjeda u povijesti Super Bowla. To je bio četvrti naslov prvaka za 49erse i Montanu u 80-ima. 49ersi u 1990. ulaze kao glavni favorit što opet potvrđuju sa 14 pobjeda, a Montana je ponovno MVP lige. Unatoč tome, dolaze samo do konferencijskog finala gdje gube od New York Giantsa. Iduće dvije sezone Montana propušta gotovo u cijelosti zbog ozlijede, a mijenja ga Young, koji i sam ima problema s ozlijedama. Međutim, Young 1992. predvodi momčad ponovno do 14 pobjeda i biva proglašen MVP-em lige i u doigravanju dovodi momčad do konferencijskog finala gdje gube od Dallas Cowboysa predvođenih Troyem Aikmanom i Emmittom Smithom.

Era Stevea Younga[uredi VE | uredi]

Na kraju sezone 1992. Montana odlazi iz kluba u Kansas City Chiefse,[10] a Young i službeno postaje prvi izbor momčadi na mjestu quarterbacka. Nakon još jednog poraza u doigravanju od Cowboysa 1993., 49ersi im vraćaju 1994. pobjedom u konferencijskom finalu. U svom petom Super Bowlu pobjeđuju San Diego Chargerse 49:26, a Young je proglašen MVP-em utakmice (ranije je bio proglašen i za MVP-a lige te sezone). 49ersi ostaju prvi vrhu lige i iduće četiri sezone i najdalje dolaze 1997. kada ih u konferencijskom finalu pobjeđuju Green Bay Packersi Bretta Favrea.

Od kraja 90-ih do danas[uredi VE | uredi]

Nakon sezone 1996. momčad napušta trener Seifert (mijenja ga Steve Mariucci), a nakon 1999. i Steve Young. Ipak, momčad predvođena novim quarterbackom Jeffom Garciom, wide receiverima Riceom i Terrellom Owensom i defensive endom Bryantom Youngom dolazi do playoffa 2001. i 2002.

Novi uzlet 49ersi doživljavaju od 2011. kada momčad preuzima trener Jim Harbaugh.[11] Već u svojoj prvoj sezoni dovodi momčad do osvajanja divizije i konferencijskog finala te biva izabran za trenera godine. Sredinom sezone 2012. za prvog quarterbacka postavlja Colina Kaepernicka koji nakon pobjeda u doigravanju nad Green Bay Packersima i Atlanta Falconsima vodi momčad do Super Bowla. U utakmici koja se igrala u New Orleansu, 49ersi gube od Baltimore Ravensa (koje predvodi trener Jon Harbaugh, Jimov brat) rezultatom 34:31. I 2013. 49ersi su pri vrhu i dolaze do konferencijskog finala gdje gube od divizijskih rivala Seattle Seahawksa 23:17.

Učinak po sezonama od 2002.[uredi VE | uredi]

Sezona Divizija Regularni dio sezone Uspjeh u playoffu
Pobjede Porazi Neriješeno Plasman
2002. NFC Zapad 10 6 0 1. došli do divizijske runde (poraženi od Tampa Bay Buccaneersa 31:6)
2003. NFC Zapad 7 9 0 3. nisu se plasirali
2004. NFC Zapad 2 14 0 4. nisu se plasirali
2005. NFC Zapad 4 12 0 4. nisu se plasirali
2006. NFC Zapad 7 9 0 3. nisu se plasirali
2007. NFC Zapad 5 11 0 3. nisu se plasirali
2008. NFC Zapad 7 9 0 2. nisu se plasirali
2009. NFC Zapad 8 8 0 2. nisu se plasirali
2010. NFC Zapad 6 10 0 3. nisu se plasirali
2011. NFC Zapad 13 3 0 1. došli do konferencijskog finala (poraženi od New York Giantsa 20:17)
2012. NFC Zapad 11 4 1 1. došli do Super Bowla (poraženi od Baltimore Ravensa 34:31)
2013. NFC Zapad 12 4 0 2. došli do konferencijskog finala (poraženi od Seattle Seahawksa 23:17)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Candlestick Park: 49ers Close Down Historic Stadium. nbcbayarea.com (24. prosinca 2013.). pristupljeno 25. siječnja 2014.
  2. AAFC History. pigskinacademy.com. pristupljeno 25. siječnja 2014.
  3. The Shotgun Formation. profootballhof.com. pristupljeno 25. siječnja 2014.
  4. San Francisco 49ers: Did Bill Walsh Really Target Joe Montana in 1979?. bleacherreport.com (20. travnja 2011.). pristupljeno 25. siječnja 2014.
  5. Bill Walsh dies at 75; led 49ers to three Super Bowl titles. sports.espn.go.com (31. srpnja 2007.). pristupljeno 25. siječnja 2014.
  6. Super Bowl XVI. nfl.com. pristupljeno 25. siječnja 2014.
  7. Jerry Rice Biography. profootballhof.com. pristupljeno 25. siječnja 2014.
  8. 49ers Trade Two Draft Choices for Steve Young. latimes.com (25. travnja 1987.). pristupljeno 25. siječnja 2014.
  9. 49ers era was Rice era. espn.go.com. pristupljeno 25. siječnja 2014.
  10. Chiefs and 49ers Come to Terms on Montana Trade at Last. nytimes.com (21. travnja 1993.). pristupljeno 25. siječnja 2014.
  11. Jim Harbaugh is named 49ers' head coach. sfgate.com (8. siječnja 2011.). pristupljeno 25. siječnja 2014.