Toranj Milad
|
|
|
|---|---|
 |
|
| Osnovni podaci | |
| Mjesto | Teheran Iran35°44′40″N 51°22′30″E / 35.74444°N 51.375°EKoordinate: 35°44′40″N 51°22′30″E / 35.74444°N 51.375°E |
| Vrijeme gradnje | 2000. - 2007. |
| Otvorenje | 2008. |
| Status gradnje | Operativan |
| Arhitekt | Muhamed Reza Hafezi |
| Korisnici | |
| Namjena | telekomunikacije, nadgledanje, turizam, restoran, konferencije, izložbe |
| Graditelj | Hejdari Saze |
| Tehnički podaci | |
| Visina s antenom | 435 m |
| Visina s krovom | 315 m |
| Po visini na | 6. mjestu u svijetu |
| Broj katova | 12 |
| Broj dizala | 7 |
| Površina | 12.000 m² |
| Materijal | beton, čelik, staklo |
Toranj Milad (perz. برج میلاد - Bordž-e Milad; Narodni toranj), toranj u Teheranu i najviša građevina u Iranu.
Izgrađen je 2007. godine prema projektu iranskog arhitekta dr. M. R. Hafezija[1] kao novi simbol grada. Visinom od 435 m šesti najveći betonski toranj svijeta, nakon Skytreea u Tokiju, Cantona u Guangzhouu, CN Towera u Torontu, Ostankinskog tornja u Moskvi i Bisera Istoka u Šangaju[1].
Toranj ima višestruku namjenu: antena na vrhu služi za prijenos telekomunikacijskog signala, a u glavi tornja od 12 katova smješteni su rotirajući restoran, dvorana za konferencije, panoramska promatračnica za turiste i veliki prostor za umjetničke izložbe okrunjen staklenom kupolom[1].
Trup tornja oktogonalnog je presjeka što je tipično za iransku arhitekturu, a njegova baza s glavom je povezana dizalima prosječne brzine 7 m/s što omogućava transport do vrha u roku od 45 sekundi[1]. Toranj je dio međunarodnog trgovačkog centra koji uključuje IT park, niz konferencijskih dvorana i restorana, te hotel s pet zvjezdica[1].
Poveznice [uredi]
Izvori [uredi]
Vanjske poveznice [uredi]
- (perz.)(engl.)(arap.) Službene stranice Tornja Milad
- Ostali projekti
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Toranj Milad |
|
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Toranj Milad |
