Tropeognathus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tropeognathus
Umjetnički prikaz T. mesembrinus
Umjetnički prikaz T. mesembrinus
Status zaštite

Status zaštite: izumrli
Raspon fosila: Kasna kreda
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Red: Pterosauria
Porodica: Ornithocheiridae
Rod: Tropeognathus
Wellnhofer, 1987.
Tipična vrsta
Tropeognathus mesembrinus
Wellnhofer, 1987.
Područje života
Vrste

T. mesembrinus Wellnhofer, 1987.
T.? robustus Wellnhofer, 1987.

Sinonimi
* Coloborhynchus mesembrinus
(Wellnhofer, 1987.)

Tropeognathus je rod velikih južnoameričkih pterosaura iz perioda kasne krede. Pripadao je porodici Ornithocheiridae (alternativno Anhangueridae), grupi pterosaura poznatih po kljunu s neobičnom kružnom strukturom na vrhu, a bio je u bliskom srodstvu s vrstama roda Anhanguera. Najpoznatija vrsta je Tropeognathus mesembrinus, iako je poznata i druga, Tropeognathus robustus.

Otkriće i naziv[uredi VE | uredi]

Lubanja T. mesembrinus
Usporedba holotipova O. simus i T. mesembrinus

Tijekom 1980-ih njemački je Bayerische Staatssammlung für Paläontologie und historische Geologie u Münchenu od brazilskih trgovaca fosilima pribavio lubanju pterosaura, koja je vjerojatno pronađena u Ceari, na području Chapada do Araripe. Peter Wellnhofer mu je 1987. dao naziv i opisao ga kao tipičnu vrstu Tropeognathus mesembrinus. Naziv roda dobiven je od grčkog τρόπις, tropis, "kobilica", i γνάθος, gnatos, "čeljust". Naziv vrste potječe iz grčkog mesembrinos, "od podneva", "južno", što se odnosi na to da potječe iz južne hemisfere.[1]

Holotip, BSP 1987 I 46, otkriven je u jednom sloju člana Romualdo formacije Santana, koji je nastao u periodu od aptija do albija. Sastoji se od lubanje s donjom čeljusti. André Jacques Veldmeijer je 2002. opisao drugi primjerak, SMNS 56994, koji se sastojao od nepotpune donje čeljusti.[2] Alexander Wilhelm Armin Kellner je 2013. opisao treći primjerak većih dimenzija, MN 6594-1, koji se sastojao od kostura s lubanjom; veći dio svih dijelova tijela bio je prisutan, s izuzetkom repa i donjeg dijela zadnjih udova.[3]

Nakon što je Peter Wellnhofer 1987. dao naziv vrsti Tropeognathus mesembrinus,[4] drugi istraživači često su je smatrali dijelom nekoliko drugih rodova, zbog čega je došlo do ogromne zabune u pogledu taksonomije.[3] Alexander Kellner ju je 1989. smatrao kao Anhanguera mesembrinus, Veldmeijer 1998. kao Coloborhynchus mesembrinus, a Michael Fastnacht 2001. kao Criorhynchus mesembrinus. David Unwin je 2001. priključio materijal roda Tropeognathus vrsti Ornithocheirus simus, učinivši Tropeognathus mesembrinus mlađim sinonimom,[5]iako je 2003. ponovo uveo vrstu Ornithocheirus mesembrinus.[6] Veldmeijer je 2003. prihvatio da su Tropeognathus i Ornithocheirus bili kogenerični, ali je, odbacivši O. simus kao tipičnu vrstu roda Ornithocheirus u korist O. compressirostris (koju je Unwin nazvao Lonchodectes), koristio nazive Criorhynchus simus i Criorhynchus mesembrinus.[7] Kellner je 2000. ponovo počeo koristiti prvobitni naziv, Tropeognathus mesembrinus. Taissa Rodrigues i Kellner su 2013. zaključili da je rod Tropeognathus validan i da sadrži samo jednu vrstu, T. mesembrinus.[3]

Wellnhofer je 1987. dao naziv drugoj vrsti, Tropeognathus robustus, koja se temelji na primjerku BSP 1987 I 47, s jače građenom donjom čeljusti.[1] Danas se više ne smatra kogeneričnom s Tropeognathus mesembrinus.[3]

Opis[uredi VE | uredi]

Tropeognathus mesembrinus je dosezao raspon krila od 8,2 m, kao što se može zaključiti po veličini primjerka MN 6594-1.[8] T. mesembrinus je imao karakterističnu konveksnu krestu i sa gornje i donje strane vrha čeljusti.[9] Ona na gornjoj čeljusti uzdizala se od vrha njuške i protezala se natrag do fenestra nasoantorbitalis, velikog otvora sa strana lubanje. Postojala je i manja kresta na donjoj čeljusti, koja se nalazila na mjestu simfize lijeve i desne strane čeljusti.[10] Dok su mnogi Ornithocheiridae imali malene, kružne koštane kreste na stražnjem dijelu lubanje, iste su bile izrazito velike i razvijene kod Tropeognathusa.[7] Prvih pet prsnih kralježaka spojeni su u "notarium". Pet križnih kralježaka spojeno je u sinsakrum. Treći i četvrti križni kralježak su grebenasti. Prednja lopatica os ilii snažno je usmjerena prema gore.[8]

Klasifikacija[uredi VE | uredi]

Wellnhofer je 1987. priključio rod Tropeognathus porodici Tropeognathidae.[1] Ostali nisu prihvatili taj koncept; brazilski istraživači svrstavaju Tropeognathus mesembrinus u Anhangueridae, dok njihovi evropski kolege preferiraju Ornithocheiridae.

U popularnoj kulturi[uredi VE | uredi]

Lutka korištena u seriji Walking With Dinosaurs, Muzej u Oxfordu[11]

Tropeognathus mesembrinus je bio predmet jedne čitave epizode u više puta nagrađivanoj BBC-jevoj TV seriji Walking with Dinosaurs (iako je predstavljen kao Ornithocheirus mesembrinus).[10] U Walking with Dinosaurs: A Natural History, dodatnoj knjizi napravljenoj uz tu seriju, tvrdilo se da nekoliko velikih fragmenata kosti iz formacije Santana u Brazilu ukazuju na to da je O. mesembrinus možda imao raspon krila od gotovo 12 metara i težinu od 100 kg, što bi ga činilo jednim od najvećih poznatih pterosaura.[12] Međutim, najveći primjerak Ornithocheirus mesembrinus opisan u to vrijeme imao je raspon krila od 6 m.[4] Primjerci kojima su redatelji opravdali tako visoku procjenu opisani su 2012. godine, a za vrijeme stvaranja Šetnje s dinosaurima istraživali su ih Dave Martill i Heinz Peter Bredow. U konačnom opisu tih ostataka iznesen je maksimalni raspon krila od 8,26 m.[8] Bredow je izjavio da ne smatra visokom procjenom, za koju se BBC odlučio, tačnom, te da su režiseri vjerovatno odabrali najveću moguću veličinu zato što je bila "spektakularnija".[13] Ipak, primjerak MN 6594-V pronađen 2013. godine, s obzirom na to koliko je potpun, predstavlja najveći primjerak pterosaura ikada pronađen.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 Peter Wellnhofer, 1987., "New crested pterosaurs from the Lower Cretaceous of Brazil", Mitteilungen der Bayerischen Staatssammlung für Paläontologie und historische Geologie 27: 175. – 186.; Muenchen
  2. Veldmeijer, A.J. 2002, "Pterosaurs from the Lower Cretaceous of Brazil in the Stuttgart collection", Stuttgarter Beiträge zur Naturkunde Serie B (Geologie und Paläontologie) 327: 1. – 27.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Predložak:Cite doi
  4. 4,0 4,1 Wellnhofer, P. (1991). The Illustrated Encyclopedia of Pterosaurs. New York: Barnes and Noble Books. pp. 124. ISBN 0-7607-0154-7.
  5. Unwin, D.M., 2001, "An overview of the pterosaur assemblage from the Cambridge Greensand (Cretaceous) of Eastern England", Mitteilungen aus dem Museum für Naturkunde in Berlin, Geowissenschaftliche Reihe 4: 189. – 221.
  6. http://dml.cmnh.org/2003Sep/msg00388.html
  7. 7,0 7,1 Veldmeijer, A.J. (2006). "Toothed pterosaurs from the Santana Formation (Cretaceous; Aptian-Albian) of northeastern Brazil. A reappraisal on the basis of newly described material." Tekst. - Proefschrift Universiteit Utrecht.
  8. 8,0 8,1 8,2 8,3 Predložak:Cite doi
  9. Fastnacht, M. (2001). "First record of Coloborhynchus (Pterosauria) from the Santana Formation (Lower Cretaceous) of the Chapada do Araripe of Brazil." Paläontologisches Zeitschrift, 75: 23–36.
  10. 10,0 10,1 Unwin, David M. (2006). The Pterosaurs: From Deep Time, str. 246, New York: Pi Press. ISBN 0-13-146308-X
  11. http://www.oum.ox.ac.uk/learning/pdfs/dinosaur.pdf
  12. Haines, T., 1999, "Walking with Dinosaurs": A Natural History, BBC Books, p. 158
  13. Bredow, H.P. (2000). "Re: WWD non-dino questions." Message to the Dinosaur Mailing List, 18 Apr 2000. Accessed online 20 Jan 2011: http://dml.cmnh.org/2000Apr/msg00446.html