Verizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Verizam je pokret i metoda u umjetnosti koje karakterizira težnja za što istinitijim predočivanjem, prikazivanjem ili izražavanjem stvarnosti.

Izvorno talijanski „verismo“, od talijanske riječi il vero: istinito. Za razliku od realizma verizam je ( u književnosti) uglavnom zaokupljen ružnom i mračnom stranom života, po čemu je gotovo istovjetan s francuskim naturalizmom od kojega je i potekao. Veristički momenti su u umjetničkim djelima stari koliko i sama umjetnost, ali kao određeni pokret i metoda verizam je najbolje zastupan u talijanskoj književnosti 19. stoljeća.

Začetnik talijanskog verizma je Giovanni Verga, s bezobzirnim opisima strasti sicilijanskih seljaka u djelu Nedda; značajni su talijanski veristi Luigi Capuana, Federico De Roberto, Gabriele d'Annunzio i Lorenzo Stecchetti, te kazališni pisci Vittorio Bersezio, Giuseppe Giacosa, Marco Praga i Giacinto Gallina.

Verizam u glazbi[uredi VE | uredi]

U glazbi verizam se razvio potkraj 19. stoljeća, najizrazitije u talijanskoj operi pod utjecajem istoimenog pokreta u književnosti i naturalizma. Javlja se kao reakcija na kasnoromantičku operu, poglavito na simbolistički misticizam Richarda Wagnera i njegovih sljedbenika, te se očitovao u težnji za naglašeno realističkim prikazivanjem ljudskih sudbina, njihovih elementarnih strasti, mračnih nagona i žestokih sukoba. Glazbena sredstva opernih verista osnivaju se na tradicionalnoj talijanskoj pjevnoj melodici, ali se zbog isticanja dramatičnih efekata, stil pjevanja udaljuje od belkanta. Prethodnice su opernog verizma relističke crte pojedinih Verdijevih djela:Traviata, te Bizetova Carmen. Prve izrazito verističke opere su Cavalliera rusticana iz 1890., Pietra Mascagnija prema Vergeovoj drami i Pagliacci iz 1892. Ruggera Leoncavalla na vlastiti libreto. Ostali predstavnici verizma su Francesco Cilea: Adriana Lecouvreur, Umberto Giordano: Razbojništvo; Fedora i druge; Franco Alfano: Miranda; Riccardo Zandonai: Kućni Šturak.

U ostalim europskim zemljama[uredi VE | uredi]

Talijanska opera dala je podstreka verizmu u njemačkoj operi. Zastupaju ga Leo Blech u djelima Aglaja i Cherubina, J. Forster: Ruža Pontevedre, Eugen d' Albert: U dolini, i drugi. U Francuskoj Alfred Bruneau i Gustave Charpentier: Louise, izgrađuju svoj poseban verističko-relistički izraz.

U Hrvatskoj verizmu se djelomično priklonio Blagoje Bersa u operi Oganj. U likovnoj umjetnosti verizam je prisutan u djelima slikara Francesca Paola Michettija i kipara V. Vele. Elementi ovog pokreta povremeno se javljaju i u 20. stoljeću, primjerice u slikarstvu Georga Grosza.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Opća enciklopedija JLZ svezak 8. Š-Žva Zagreb 1982.