Vikont

Izvor: Wikipedija
Dio skupine članaka o
Carskim, kraljevskim,
plemićkim i viteškim
titulama u Europi
imperatorcar • caricakaiser
kralj • kraljica (suprugavladaricamajka)
veliki vojvodanadvojvoda • nadvojvotkinja
despot
princ / kraljevićprinceza / kraljevna
infant • infantavojvoda • vojvotkinja
krunski princ • krunska princeza
veliki knezhercegizborni knezban
knez • kneginjaknjaz
markiz • markizamarkgrof • markgrofica
palatinski grofveliki župan
grof • groficaearljarlealdorman
župan
vikont • vikontesakaštelanburgrof
vidame
barun • barunicafreiherrprimorboljar
ritterbaronetnobile
vitezplemenitiekvescarski vitez
družinik
esquiregospodarvazal
Kruna britanskog vikonta

Vikount[1][2] (od lat. Vicec., engleski Viscount, nizozemski Burggraaf, talijanski Visconte, španjolski Vizconde, portugalski Visconde) izvorno je bio vice-grof, o. H. zamjenik grofa (francuski Comte, talijanski Conte, španjolski Conde, engleski grof itd.)

U Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nizozemskoj i Belgiji to je neovisna titula plemića koji stoji između baruna i grofa (Earl ili Conte).

Početci[uredi | uredi kôd]

Ime se prvi put pojavilo u Franačkom carstvu 819. godine i odnosilo se na ured predstavnika grofa ("vice-grof"), koji je bio povezan sa zadacima nadležnosti, uprave i ekonomske upotrebe grofovske domene. Tamošnji ured postao je djelomično nasljedan od 10. stoljeća, postupno je bio vezan za izravnu vlast putem feuda i na kraju se razvio u neovisno plemstvo.

U Francuskoj je najstariji sin grofa ili markiza često nosio titulu vikonta. Upravni okrug ili zemljište zvalo se Vice County (francuski Vicomté, španjolski Vizcondado) itd.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Riječ vikont potječe od starofrancuskog Visconti (novofrancuski: Vicomte), a koja vuče korijene od srednjovjekovnog latinskog vicecomitem, akuzativ od vice dolazi od kasnolatinskog vice- "zamjenik" + latinskog comes (izvorno "pratilac").

Vaneuropski ekvivalenti[uredi | uredi kôd]

Kao i druge zapadnjačke plemićke titule, vikont se ponekad koristi za prikazivanje određenih naslova na nezapadnjačkim jezicima u skladu s vlastitom tradicijom.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Vikont [Vikont]. kontekst.io/. Pristupljeno 11. studenoga 2020.
  2. Vikont [Vikont]. onlinerjecnik.com/. Pristupljeno 11. studenoga 2020.
  3. Zi [Zi]. baike.baidu.com/ (engleski). Pristupljeno 11. studenoga 2020.
  4. Pansŏ [Pansŏ]. britishmuseum.org/ (engleski). Pristupljeno 11. studenoga 2020.
  5. Tử [Tử]. business-leisure.ru/ (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. studenoga 2020. Pristupljeno 11. studenoga 2020.
  6. Jingkini hafan [Jingkini hafan]. themountainrescue.com/ (engleski). Pristupljeno 11. studenoga 2020.