Viktorija Šimon Vuletić
Viktorija Šimon Vuletić (Beograd, 25. ožujka 1959.)[1] istaknuta subotička kulturna djelatnica. Po obrazovanju etnologinja-antropologinja.[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođena u Beogradu. Završila specijaliziranu gramatičku školu za jezik na mađarskom. Studirala psihologiju, etnologiju i antopologiju na Sveučilištu u Beogradu. Radila kao učiteljica engleskog jezika na Otvorenom sveučilištu u Subotici. 1986. radila za TV Novi Sad kao programska asistentica. 1989. objavila zbirku kratkih priča. Prevela Allana Wattsa.[1]
Od 2000. zaposlena je kao etnologinja u Gradskom muzeju u Subotici. Ondje je objavila stručni rad "Dossier: Kentaur – Identitet ljudi u multietničkim porodicama u Subotici". Priredila i organizirala autorske izložbe "Istočna Afrika u doba Oskara Vojnića i suvremenika" i "Kava kava i betel" iz zaostavštine Oskara Vojnića. Direktorica subotičkog Art kina Aleksandar Lifka od 2011. do nedavno. Prestanak obnašanja dužnosti popratila je skupštinska i javna polemika. U subotičkoj periodici objavila je književne, stručne i polemičke tekstove: Rukovet, Subotičke novine, Museion.... Šimon Vuletić je suosnivačica je Umjetničke radionice Medijala. Prevodi s mađarskog i engleskog jezika.[2] Potpisnica je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Hoedgekruid.be CV (pristupljeno 13. rujna 2017.)
- ↑ a b Hrvatska riječ, Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. rujna 2017. (Wayback Machine) Viktorija Šimon Vuletić, etnologinja-antropologinja 17. kolovoza 2017. Razgovarao Davor Bašić Palković. (pristupljeno 13. rujna 2017.)
- ↑ Deklaracija o zajedničkom jeziku. Jezici i nacionalizmi. Pristupljeno 1. travnja 2024.