Vladimir Jakovljevič Propp

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vladimir Propp

Vladimir Jakovljevič Propp (rus. Владимир Яковлевич Пропп; 29. travnja 1895. - 22. kolovoza 1970.) bio je ruski strukturalist, poznat po svojim detaljnim analizama ruskih bajki.

Životopis[uredi VE | uredi]

Vladimir Propp rođen je 1895. u St. Petersburgu u njemačkoj obitelji. Pohađao je Sveučilište u St. Petersburgu od 1913. do 1918. te završio ruski jezik i njemačku filozofiju. Poslije školovanja predavao je ruski i njemački jezik u srednjoj školi, a potom njemački na fakultetu.

Godine 1928. objavljuje Morfologiju bajke kojom je tek u pedesetim godinama 20. stoljeća, pošto je prevedena, postao poznat u folkloristici te utjecao na Lévi-Straussa i Barthesa. Njegovi modeli likova i funkcija mogu se primijeniti na gotovo svaku priču, film ili slično djelo.

Godine 1932. postao je dio Lenjingradskog sveučilišta. Nakon 1938. usredotočio se na istraživanje folklora, a ne na lingvistiku. Bio je predstojnik Odsjeka za folkloristiku sve dok nije potpao pod Odsjek za rusku književnost. Radio je na sveučilištu do svoje smrti 1970. godine.

Morfologija bajke[uredi VE | uredi]

Morfologija[uredi VE | uredi]

Morfologija je opis priče prema njezinim dijelovima i odnosima dijelova međusobno te dijelova prema cjelini.

Propp funkciju opisuje kao djelovanje lika, definira je iz aspekta njegove važnosti za tijek radnje. Funkcije su stabilni, konstantni elementi u priči, neovisni o tomu kako se i od koga ispunjavaju. Broj funkcija ograničen je, ali redoslijed je uvijek identičan - odsutnost pojedine funkcije ne mijenja redoslijed ostalih.

Sve su bajke zapravo jednake s obzirom na strukturu. Bajke definiraju funkcije, konjunktivni elementi (deux ex machina, najave nesreće, dozivi...), motivacije (razlozi i ciljevi), obličja likova te atributivni elementi.

Funkcije[uredi VE | uredi]

1. jedan od članova obitelji odlazi od kuće
2. zabrana dana junaku
3. zabrana je prekršena
4. zlikovac odlazi u izvidnicu
5. zlikovac dobiva informacije od žrtve
6. zlikovac pokušava zavarati žrtvu da bi dobio nju ili njezin posjed
7. junak je zavaran i nesvjesno pomaže
8. zlikovac naudi članu obitelji
8. a. članu obitelji štogod nedostaje ili to želi imati
9. nesreća i nedostatak poznati su, junaku je dan zahtjev ili zapovijed, mora otići ili ga se šalje
10. tragač se složi s poslanjem ili sam odlučuje o njem
11. junak napušta dom
12. junak se ispituje, provjerava, napada itd., to ga priprema da primi čarobni predmet ili pomoćnika
13. junak reagira na djela budućeg darivatelja
14. junak posjeduje čarobni predmet
15. junak je doveden do mjesta gdje je traženo
16. junak i zlikovac u izravnoj borbi
17. junak je žigosan/obilježen
18. zlikovac je pobijeđen
19. prvotna se nesreća i nedostatak rješavaju
20. junak se vraća
21. junaka progone
22. spašavanje junaka iz potjere

Većina bajki ovdje završava, ali radnja se može i zakomplicirati - novi zlikovac. Ponovno se izvršavaju osma i deseta funkcija.

23. neprepoznati junak stiže kući ili u drugu zemlju
24. lažni junak tvrdi neutemeljeno
25. junaku je dan težak zadatak
26. zadatak je riješen
27. junak je prepoznat
28. lažni je junak razotkriven
29. junak dobiva novi izgled
30. zlikovac se kažnjava
31. junak se ženi i nasljeđuje prijestolje.

Značaji[uredi VE | uredi]

Uz trideset i jednu funkciju, postoji 8 značaja (karaktera):

1. zlikovac (bori se protiv junaka)
2. darivatelj (priprema junaka ili mu daje čarobni predmet)
3. čarobni pomoćnik (pomaže junaku u pothvatu)
4. princeza (osoba koju junak ženi, često predmet potrage)
5. princezin otac (kralj)
6. otpremnik (obznanjuje što nedostaje i otprema junaka)
7. junak (reagira na darivatelja, ženi princezu)
8. lažni junak/antijunak/uzurpator (preuzima junakove zasluge i želi se oženiti princezom).

Katkad se uloge dijele među više likova.

Historijski korijeni bajke[uredi VE | uredi]

Princip djela jest povezati bajku s historijskim obredima i običajima u stvarnosti. Češće se susreće preosmišljavanje obreda koji služi kao objašnjenje odgovarajućeg motiva bajke. Mitovi čine najdragocjeniju plemensku srž, a oduzeti čovjeku priču znači oduzeti mu život. Dolazi do profanacije sakralnog sižea. Bajka je u odnosu sa socijalnim institutima prošlosti - nije važna tehnika proizvodnje nego društveno ustrojstvo.

Bajku valja uspoređivati s historijskom zbiljom prošlosti i u njoj tražiti njezine korijene. Propp tajanstvenu šumu, veliku kuću, čarobne darove, putovanja, ognjenu rijeku i zmajeve, čarobna carstva, nevjestu i čaroliju uspoređuje s dijelovima obreda inicijacije. Od kompleksa inicijacije potječu razni motivi (djeca se odvode ili protjeruju u šumu ili su pak oteta od šumskog duha, odsijecanje prsta, rasijecanje i oživljavanje, pokazivanje prividnih dokaza o smrti, gutanje i izbacivanje, čarobna sredstva i pomoćnici, šumski učitelji, vještice i kolibe itd.), a taj je ciklus najstarija osnova bajke. Inicijacija neofita bila je zapravo boravak u zemlji smrti (predodžba o smrti - zmajeva otmica djevojke, otpremanje i daleki put, šuma kao vrata u novo carstvo, junakov miris, borba s čuvarom ulaza, vaganje itd.).

Jedinstvo bajke ne krije se u posebnostima čovječje psihe i umjetnosti nego u historijskoj realnosti prošlosti.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Vladimir Jakovljevič Propp: Historijski korijeni bajke; Sarajevo, 1990.
  • Vladimir Jakovljevič Propp: Morfologija bajke; Beograd, 1982.