Voyager 1

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Konstrukcija letjelice Voyager

Voyager 1 je svemirska sonda programa Voyager lansirana u cilju proučavanja vanjskih plinovitih planeta i dalje. Lansirana je 5. rujna 1977. godine, i do danas još uvijek aktivna. Pri lansiranju je imala masu od 815 kg. Posjetila je planete Jupiter i Saturn i snimila ove planete i njihove satelite.

Voyager je trenutno od Zemlje najdalji objekt koji je čovjek stvorio. Voyager 1 je prešao u područje gdje utjecaj Sunca polako prestaje, a zamjenjuje ga utjecaj ogromnog međuzvjezdanog prostora.

Primarni ciljevi Voyagera 1 su bili planet Jupiter, Saturn i njihovi mjeseci i prstenovi. Trenutna misija mu je mjerenje čestica Sunčevog vjetra, kao i istraživanje međuzvjezdanog područja. Obje sonde Voyager imaju radio-termalne generatore (generatore na bazi termalne energije radijacije izotopa), koji su daleko premašili zamišljen životni vijek. Očekuje se da će stvarati dovoljno energije za komunikaciju sa Zemljom do 2020. godine.

Planiranje misije i lansiranje[uredi VE | uredi]

Ulazak Voyagera 1 u heliopauzu

Voyager 1 je prvotno bio planiran kao misija u sklopu programa Mariner, kao misija "Mariner 11". Bio je dizajniran da iskoristi tada novu tehniku gravitacijske praćke. Sretnom slučajnošću razvoj interplanetarnih sondi dogodio se kad i položaj planeta zvan Grand Tour. Grand Tour je povezana serija gravitacijskih utjecaja, koja je omogućila da sa minimalnim gorivom potrebnim za ispravke kursa bude omogućen posjet svim četirima plinovitim divovima (Jupiter, Saturn, Uran i Neptun). Identične sonde Voyager 1 i Voyager 2 su bile dizajnirane s tim na umu, a njihovo lansiranje je bilo tempirano da se iskoriste te okolnosti.

Voyager 1 je lansiran 5. rujna 1977. od NASA-e iz Cape Canaverala na raketi Titan IIIE Centaur, nešto kasnije nego njegov sestrinski brod Voyager 2. Unatoč tome što je lansiran poslije Voyagera 2, Voyager 1 je poslan na bržoj putanji pa je prije stigao do Jupitera i Saturna.

Istraživanje[uredi VE | uredi]

Voyagerovi instrumenti[uredi VE | uredi]

Jupiter[uredi VE | uredi]

Voyager 1 je počeo s fotografiranjem Jupitera u siječnju 1979. Njegov najbliži prelet Jupiteru je bio 5.3.1979., na udaljenosti od 349,000 kilometara od njegovog središta. Zbog veće rezolucije omogućene blizinom, većina promatranja mjeseca, prstena, magnetskih polja i radijacije Jupiterovog sustava je napravljena u dvodnevnom preiodu najbližeg preleta. Fotografiranje planeta je završilo u travnju.

Sonde Voyager su otkrile mnoga važna saznanja o Jupiteru i njegovim satelitima. Najiznenađujuće je bilo otkriće o postojanju vulkanske aktivnosti na mjesecu Io, koja nije bila primjećena sa Zemlje i sondama Pioneer 10 i Pioneer 11.

Saturn[uredi VE | uredi]

Uz gravitacijsku pomoć Jupitera sonda je krenula na posjet Saturnu. Voyageov prelet Saturna bio je u Studenom 1980., sa najbližim prilazom 12. studenog kad je došao na blizinu od 124,000 kilometara od najviših oblaka planeta. Sonda je primjetila kompleksne strukture u Saturnovim prstenima i proučila atmosfere Saturna i mjeseca Titana. Zbog prijašnjih otkrića o tankoj atmosferi na Titanu kontrolori misije u "Jet Propulsion Laboratory" odlučili su da Voyager 1 napravi bliski prilaz Titanu i prekine Grand Tour. Titanova gravitacija je izazvala dodatni gravitacijski zamah koja je Voyager 1 izbacila iz ekliptičke ravnine, čime je završena njegova planetarna znanstvena misija.

Daljnje istraživanje Sunčevog sustava[uredi VE | uredi]

Voyager traga za heliopauzom, područjem u kojem Sunčev vjetar biva zaustavljen od međuzvjezdanog materijala.

Proputovane udaljenosti[uredi VE | uredi]

U svibnju 2008. Voyager 1 je bio na udaljenosti od 15,92 milijardi kilometara od Sunca. Na ovoj udaljenosti svjetlosti treba oko 14.7 sati da dođe do Zemlje. Prema podacima iz svibnja 2007. sonda je putovala brzinom od 17.1 kilometara u sekundi relativno prema suncu. (3.6 AU u godini), 10% brže od Voyagera 2. Sonda ne ide prema nekoj određenoj zvijezdi.

Galerija[uredi VE | uredi]