Vražji odvjetnik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

U uobičajenom govoru, vražji odvjetnik je neka osoba koja ima svoju poziciju u nekoj svađi i/ili raspravi. Ova praksa je uobičajena tehnika u situacijama kada se jedna osoba svađa s drugom osobom, te preusmjerava svađu na teme koje su manje poznate drugoj osobi iznoseći pravilne argumente.

Postanak[uredi VE | uredi]

U prošlosti, tijekom kanonizacijskog procesa u Rimokatoličkoj Crkvi, promicatelj vjere (latinski: promotor fidei) ili vražji odvjetnik (latinski: advocatus diaboli), bio je kanonik zaposlen od strane Crkve sa svrhom da se svađa i uporno raspravlja protiv kanonizacije samoga kandidata za kanonizaciju (proglašenja svetim). Upravo je njegov posao bio uporni skeptični pogled na kandidaturu za kanonizaciju, pronalaženje rupa u evidencijama i raspravljanje o bilo kojem čudu koje je navodno kandidat za kanonizaciju učinio, navodeći zemaljske i opipljive dokaze. Posao vražjeg odvjetnika bio je suprotan od Božjeg odvjetnika, čiji je posao bilo argumentiranje u korist kandidata za kanonizaciju.

Službeni ured vražjeg odvjetnika osnovan je 1587. godine i ukinut tek 1983., za što je zaslužan papa Ivan Pavao II. Ukinuće ureda vražjeg odvjetnika osobno je pomoglo procesu kanonizacije brojnih kandidata; Ivan Pavao II. je osobno proglasio svetim više od petsto, a beatificirao više od 1.300 kandidata tijekom svoga papinstva. Usporedbe radi, ostale pape su u čitavom 20. stoljeću proglasili svetim samo 98 kandidata ukupno.

Takav dramatični porast ukazao je da je ured đavoljeg odvjetnika služio kao sredstvo za smanjivanje broja svetaca kompliciranjem procesa kanonizacije. Još su aktivne rasprave o korisnosti ureda vražjeg odvjetnika čiji je posao bila briga i osporavanje procesa, tako da je svetaštvo teško ostvarivano. Potrebno je istaknuti da u kontroverznim slučajevima Vatikan i dalje može neslužbeno tražiti kritike i rupe u procesu. Britanski kolumnist Christopher Hitchens je jednom zamoljen da svjedoči protiv kanonizacije Majke Terezije, što je sam Hitchens kasnije opisao kao da je bio zadužen "da predstavlja vraga pro bono" (za opće dobro). [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Christopher Hitchens, " Less than Miraculous." Free Inquiry Magazine, Volume 24 Number 2.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]