Yardbirds
| Yardbirds | ||
|---|---|---|
|
Novi Yardbirdsi na koncertu u Langueuxu (Francuska) 2006.
|
||
| Osnivanje | 1963. | |
| Žanr/ovi | blues rhythm and blues Rock |
|
| Djelatno razdoblje | 1963.-1968. 1992. - do danas |
|
| Producentska kuća | Columbia, Parlophone | |
| Web-stranica | www.theyardbirds.com | |
| Članovi (članice) | ||
| Ben King (gitarist) Chris Dreja John Idan Billy Boy Miskimmin Jim McCarty |
||
| Bivši članovi | ||
| Keith Relf Paul Samwell-Smith Top Topham Eric Clapton Jeff Beck Jimmy Page Rod Demick Ray Majors Laurie Garman Alan Glen Gypie Mayo Jerry Donahue |
||
Yardbirds je bio engleski rock sastav, u kojem su u različitim postavama, svirala tri poznata engleska gitarista; Eric Clapton, Jeff Beck i Jimmy Page. Na početku su bili blues sastav, da bi kasnije svirali pop i rock. Imali su tri velika hita; For Your Love, Over, Under, Sideways, Down i Heart Full Of Soul.
Posljednja postava ovog sastava s kraja šezdesetih, ujedno je i prva postava sastava Led Zeppelin.
Yardbirds je bila važna veza između britanskog rhythm and bluesa i psihodeličnog rocka. Članovi ovog sastava bili su i gitaristički inovatori šezdesetih. Prvi su upotrebljavali novo izumljene dodatke za električne gitare, koji su jako izobličavali i proizvodili potpuno novi zvuk.
Prvi su i znatno pojačali glasnoću na svojim nastupima, i prvi su se poslužili složenim dionicama improvizacija na solo gitari, u svrhu glazbenog eksperimenta. Jezgra grupe, koja je pisala pjesme i imala inovativne ideje, bili su:
- Keith Relf ( pjevač/usna karmonika ),
- Jim McCarty ( bubnjar ),
- Chris Dreja ( ritam gitara/bas gitara ), i
- Paul Samwell-Smith ( basist/producent ).
Riječ "yardbird" na jeziku američkog juga znači pile, a u šatrovačkom govoru to je izraz za zatvorenika.
U izmjenjenoj postavi sa nekim starim članovima, sastav djeluje i danas, nakon ponovnog okupljanja 1992.
Flimski nastup [uredi]
Yardbirdsi su nastupili u kultnom filmu Michelangela Antonionia iz 1966., Blowup. U tom filmu izvode vlastitu pjesmu Stroll On. Sviraju u jednom londonskom klubu u koji navrati glavni lik Thomas (tumači ga David Hemmings). Na kraju ove scene Jeff Beck razbije svoju gitaru, Thomas se nakon otimanja dočepa slomljenog vrata gitare, potom iziđe iz kluba i nakon malo razmišljanja, nezainteresirano baci vrat na ulicu.
Razbijanje gitara, pojačala i bubnjeva, bila je moda šezdesetih, koju su u rock svijet uveli The Who.[1]
