Zagros

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Koordinate: 33°40′N 47°00′E / 33.667°N 47°E / 33.667; 47

Topografska karta Irana: Zagros se nalazi na na zapadu zemlje

Zagros (perz. رشته كوههاى زاگرس; akad. ܛܘܪ ܙܪܓܣ; kurd. زنجیره‌چیاکانی زاگرۆس; lur. کو یه لی زاگروس; arap. زاجروس الجبال) je najveći planinski masiv u zapadnom Iranu[1]. Proteže se 1500 km od sjeverozapadnog Irana duž njegove zapadne granice sve do tjesnaca Hormuz. U geološkom smislu, Zagros čini zapadnu i jugozapadnu granicu Iranske visoravni. Najviši vrhovi Zagrosa su Zard-Kuh (4548 m) i Dena (4359 m). Planinski masivi Hazaran u pokrajini Kermanskoj pokrajini i Džabal-Bariz u Sistanu smatraju se ograncima Zagrosa.

Etimologija[uredi VE | uredi]

Naziv „Zagros“ potječe od iranskog naroda Zagartijanaca (Sagartijanaca) koji su naseljavali planinski masiv od jezera Van do obala Makrana. Druga objašnjenja kako termin potječe od grčke riječi „Zagreus“ (Olujno) ili avestanske riječi „Za-g'r'“ (Velika planina) smatraju se pogrešnima. Prije opisa starih Grka Zagros je nazivan „Planinom sa željeznim vrhovima“ (perz. اوپاریگی سهنه).

Geologija[uredi VE | uredi]

Planinski masiv Zagros (satelitska snimka, rujan 1992.[2])

Planinski masiv Zagros je orogen, ulančano gorje nastalo endogenim procesima boranja uslijed djelovanja euroazijske i arapske litosferne ploče. Nedavna istraživanja u pomoću GPS-a u Iranu[3] pokazala su kako je sudar dviju litosfernih ploča i dalje aktivan što dovodi do deformacije, posebno u gorjima Zagrosa i Alborza. Relativno gusta iranska GPS mreža[4] u planinama Zagrosa pokazala je velike rezultate deformacije; oko 10 mm godišnje u jugoistočnom dijelu, te oko 5 mm godišnje u sjeverozapadnom dijelu masiva. Prema navedenim istraživanjima da se zaključiti kako je sudar ploča neravnomjeran, odnosno kako postoje dvije različite zone sudara litosfernih ploča čija se granica nalazi u blizini grada Kazeruna. Pritisci na zemljinu koru uslijed sudara ploča izazivaju često prelamanje slojeva sedimentnih stijena. Naknadne erozije odstranile su mekše stijene dok su ostavile tvrđe stijene poput vapnenca i dolomita (stijene slične vapnencu koja sadrži kalcij i magnezij). Ova različita erozija stvorila je paralelne oblike obronaka Zagrosa. Okolica i tektonska povijest stijena su bile pogodne za prikupljanje fosilnih goriva pa područje Zagrosa ima važnost za naftnu industriju Perzijskog zaljeva.

Vrsta i starost stijena[uredi VE | uredi]

Satelitska snimka dijela masiva iz 2002. godine

Planinski masiv Zagros podijeljen je na brojne planinske lance koji se pružaju usporedno na razmacima od 10 do 250 km, a nastali su u isto doba kao i Alpe u Europi. Glavna nalazišta nafte u Iranu nalaze se po sredini zapadnog prigorja. Na južnim dijelovima masiva uz pokrajinu Fars nalaze se nešto niži vrhovi koji dosežu nadmorske visine do 4.000 m, a sadrže vapnenačke stijene bogate morskim fosilima.

Masiv Kuhrud proteže se oko 300 km na istoku paralelno uz Zagros, a između dva planinska lanca nalazi se gusto naseljeno područje relativno velike nadmorske visine gdje vlada umjerena klima. Rijeke u tom području ulijevaju se u slana jezera, a doline kroz koje protječu čine plodne poljoprivredne površine.

Povijesni značaj[uredi VE | uredi]

Najstariji tragovi poljoprivrede koji datiraju iz 9000. pr. Kr.[5] nađeni su nižim dijelovima Zagrosa oko gradova Suze i Anšana. Pod planinama Zagrosa postoje brojna arheološka nalazišta; u pećini Šanidar pronađeni su kosturi neandertalaca, dok se neolitičko naselje Jarmo uz Jerihon i Çatal Höyük smatra jednim od najstarih u povijesti.

Podno Zagrosa pronađene su i neki od najstarijih tragova proizvodnje. Primjeri su naselja Hadži Firuz Tape i Godin-Tape u kojem su pronađena najstarija skladišta vina koja datiraju između 5400. i 3500. pr. Kr.[6]

U ranom starom vijeku Zagros je bio naseljen Kasitima, Gutejcima, Asircima, Elamitima i Mitancima, koji su povremeno provaljivali u sumerske i akadske gradove u Mezopotamiji. Planinsko gorje tvori zemljopisnu granicu između mezopotamskih ravnica u današnjem Iraku i Iranske visoravni u Iranu.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.livius.org/za-zn/zagros/zagros.html Zagros (Livius. org, Jona Lendering)
  2. Slane kupole u gorju Zagros (NASA)
  3. Journal of Geodesy: GPS network monitors the Arabia-Eurasia collision deformation in Iran, broj 77., 2003., str. 411.-422.
  4. Journal of the Geological Society: Active deformation within the Zagros Mountains deduced from GPS measurements, autori: K. Hessami, F. Nilforoushan i C. J. Talbot, London, broj 163., 2006., str. 143.-148.
  5. Fernand Braudel: La Mediterranée, Flammarion, Pariz, 1985.
  6. Rod. Phillips: „Kratka povijest vina“ (A Short History of Wine), New York, Harper Collins, 2000.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Zagros