Zvučni palatalni ploziv
| Zvučni palatalni ploziv | |
| ɟ | |
| IPA-broj | 108 |
| HTML-entitet | ɟ
|
| IPA-slika | 
|
| X-SAMPA | J\
|
| Kirshenbaum | J
|
| Vidi također: Fonetika | Jezikoslovlje | Jezik | |
Zvučni palatalni ploziv suglasnik je koji postoji u nekim jezicima, a u međunarodnoj fonetskoj abecedi za njega se koristi simbolom [ɟ]. Tim se simbolom ponekad koristi i za označavanje zvučne postalveolarne afrikate.
Glas ne postoji u hrvatskome standardnom jeziku, a pojavljuje se u jezicima poput nekih dijalekata arapskog, baskijskom, mađarskom,[1] latvijskom i drugim.
Postoji i postpalatalna inačica koja se izgovara dublje od uobičajena palatalnoga glasa, ali ne toliko stražnje koliko uobičajen velarni suglasnik. Pojavljuje se, primjerice, u talijanskome u riječima poput ghianda [ˈɡ̟jän̪ːd̪ä] gdje je alofon glasa /g/.[2]
Karakteristike su:
- po načinu tvorbe jest ploziv
- po mjestu tvorbe jest palatalni suglasnik
- po zvučnosti jest zvučan.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ladefoged, Peter. 2005. Vowels and Consonants
- ↑ Canepari, Luciano. 1992. Il MªPi – Manuale di pronuncia italiana. Zanichelli. Bolonja. ISBN 978-88-08-24624-0