Fonetika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jezikoslovlje‎
Jezične razine
Fonetika ¤ Fonologija ¤ Morfologija (jezikoslovlje) ¤ Sintaksa ¤ Leksikologija ¤ Semantika ¤ Stilistika
Jezikoslovne discipline
Primjenjeno jezikoslovlje
Usvajanje jezika
Psiholingvistika
Tipološko jezikoslovlje
Flektivni jezici ¤ Aglutinativni jezici ¤ Izolirajući jezici ¤ Sintetički jezici ¤ Polisintetski jezici
Genetsko jezikoslovlje
Dijalektologija ¤ Poredbeno-povijesno jezikoslovlje
Sociolingvistika
Lingvistička antropologija
Generativna lingvistika
Kognitivna lingvistika
Računalna lingvistika
Deskriptivna lingvistika
Poredbeno jezikoslovlje
Leksikologija
Etimologija
Korpusna lingvistika
teorijsko jezikoslovlje
empirijsko jezikoslovlje
opće jezikoslovlje
računalno jezikoslovlje
Povijest jezikoslovlja
Popis jezikoslovaca
Neriješeni problemi
Aktivna i pasivna mjesta artikulacije:
1, 2: usne
3: zubi
4: desni (alveole)
6: prednji dio tvrdoga nepca
7: tvrdo nepce (palatum)
8: meko nepce (velum)
9: resica (uvula)
10: ždrijelo
11: grkljan
13: korijen jezika
14: stražnji dio leđa jezika
15: srednji dio leđa jezika
16: prednji dio jezika
17: vrh jezika

Fonetika (od grč. phōnētikós: glasovni ) ili glasoslovlje jezikoslovna znanstvena je disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičkih obilježja glasova i govora.

Fonetika se može podijeliti na:

  • artikulacijsku fonetiku
  • akustičku fonetiku
  • perceptivnu ili auditivnu fonetiku


Artikulacijska fonetika[uredi VE | uredi]

Artikulacijska fonetika proučava djelovanje artikulacijskih organa tj. govornog prolaza. Pri proizvodnji govornih glasova razlikuju se mjesto i način izgovora. Stoga su za opis glasova uspostavljena tri kriterija: zvučnost, način artikulacije i mjesto artikulacije.

Akustička fonetika[uredi VE | uredi]

Akustička fonetika proučava akustičke osobine glasova i govora. U glavne osobine govornih zvukova ubrajaju se: amplituda, frekvencija, trajanje i spektar.

Perceptivna fonetika[uredi VE | uredi]

Perceptivna ili auditivna fonetika proučava načine tumačenja glasova i govora.

Primjeri:

  • amplituda se percipira kao glasnoća
  • frekvencija se percipira kao visina tona
  • trajanje se percipira kao duljina glasa


Fonetska transkripcija[uredi VE | uredi]

Govorni glasovi bilježe se pomoću fonetske transkripcije. Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz izgovora fonetičari rabe specijalne sustave fonetskih simbola (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).

Uobičajeno je označiti fonetsku transkripciju uglatim zagradama [ ].


Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]



P linguistics.svg Nedovršeni članak Fonetika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.