Mijo Bzik

Izvor: Wikipedija
Inačica 5302888 od 12. kolovoza 2019. u 04:50 koju je unio Mateo K 01 (razgovor | doprinosi) (uklanjanje izmjene 5302246 suradnika 81.18.62.254 (razgovor) neenciklopedijska dopuna)

Mijo Bzik (Mučna Rijeka kraj Koprivnice, 13. rujna 1907.Zagreb, 21. lipnja 1945.) bio je ustaški doglavnik[1], hrvatski novinar i publicist, žrtva jugokomunističkih zločina nakon Drugog svjetskog rata.

Jedan je od osnivača i suradnika Hrvatskog domobrana (1928.) Po izlasku iz tamnice 1933. iselio iz Hrvatske i pristupio ustašama u vježbovnom logoru Janka-puszta[2][1]. Sudjelovao u ubojstvu kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1934. U izbjeglištvu u Italiji uređivao ustaška glasila Grič i Ustaša.

Vratio se u Hrvatsku zajedno s Pavelićem.[1] Sudjelovao u osnivanju logora za istrebljenje Srba i Židova[3]

Kao poglavnikov pobočnik, obavljao poslove u svezi s novinstvom i promidžbom. U početku 1942. imenovan je povjerenikom za novinstvo pri Predsjedništvu Vlade NDH, s osobitim naglaskom na suradnji s talijanskim fašističkim atašeom za tisak u Zagrebu Bertonijem[1]. U prvoj okružnici naredio je: "upozoravam hrvatsko novinstvo, da je dužno držati se u najvećoj ustaškoj stegi i bezuvjetno izvršavati sve odredbe i ravnati se po svim uputama ovoga povjereništva. Novinarski rad u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kao i sav drugi rad, mora se temeljiti isključivo na radu, dužnosti i odgovornosti i to najveće ustaške odgovornosti(...)"; "svatko mora pisati ustaški i cijeli ton novina mora biti stopostotno ustaški i to u svakom pogledu, svugdje i svagda, ustaški do kraja"; "Riječ Srbin ima nestati, kad se radi o Vlasima u Hrvatskoj. Mora ju zamijeniti riječ komunist" itd.[1]

Imao čin ustaškog je pukovnika. Po napuštanju Zagreba u svibnju 1945. zarobila ga je Jugoslavenska armija, a Vojni sud u Zagrebu izrekao mu je smrtnu kaznu[4] vješanjem, koja je izvršena dan kasnije[1].

Djela

Promicao je ideje ustaške organizacije te istraživao i pisao povijest ustaštva.

  • Ustaška borba (1942.)
  • Ustaška pobjeda (1942.)
  • Ustaška misao (1943.)
  • Ustaški pogledi (1944.)

Uredio je, komentarima popratio i objelodanio govore Ante Pavelića Putem hrvatskog državnog prava (1942.).[4]

Vidjeti i:

Izvori

  1. a b c d e f Zvonimir Despot: Tko je bio ustaški doglavnik Mijo Bzik
  2. [NEVIĐENA OKRUTNOST: Kako su ubijale bešćutne Udbine zvijeri!]
  3. Povjerenik NDH na Pagu Juraj Crljenko svjedoči da je Bzik bio 1941 među osnivačima logora za istrebljenje Slana na Pagu, Novi list, 31. srpnja 1985.
  4. a b LZMK Hrvatska enciklopedija Natuknica: Bzik, Mijo, www.enciklopedija.hr (pristupljeno 30. prosinca 2017.)