Île de l'Est
Île de l'Est | |
---|---|
Otok | |
Zemljovid otoka Položaj otočja Crozet | |
Položaj | |
Koordinate | 46°25′48″S 52°12′27″E / 46.43000°S 52.20750°E |
Smještaj | Južni Indijski ocean |
Država | Francuska |
Otočje | Crozet |
Fizikalne osobine | |
Površina | 130 km2 |
Najviši vrh | Mont Marion-Dufresne, 1090 m m |
Stanovništvo | |
Broj stanovnika | 0 |
Île de l'Est ili Istočni otok dio je subantarktičkog arhipelaga otočja Crozet. Sa površinom od 130 km2 to je drugi najveći otok u skupini. Dio je francuskih južnih i antarktičkih zemalja.
Opis[uredi | uredi kôd]
Otok je najistočniji dio arhipelaga, leži oko 20 km istočno od Île de la Possession (Otok Posjeda). Krajolik je uglavnom goli kamen; najbrdovitiji je u arhipelagu, s vrhom visine 1090 m, i razvedenu obalu visokih litica. Raščlanjeno je s nekoliko strmih dolina ledenjačkog podrijetla. Jedine unesene životinje su kunići. Nema ljudske infrastrukture; samo ga povremeno posjećuju istraživači.[1]
Važno područje za ptice[uredi | uredi kôd]
BirdLife International označio je otok kao važno područje za ptice (IBA) kao mjesto za razmnožavanje morskih ptica. Ključne vrste uključuju kraljevske pingvine, žutonoge pingvine, Eudyptes chrysolophus i Eudyptes moseleyi, albatrose Diomedea exulans, Thalassarche chrysostoma, Phoebetria palpebrata, Phoebetria fusca i Thalassarche melanophris, sjeverne velike burnjake, velike bunjake, širokorepe,sinje, dugokrile, sive, bjelobrke, sivosmeđe, bjelogrle i kratkokljune zovoje, ptice Oceanites oceanicus, Garrodia nereis i Fregetta tropica, Pelecanoides urinatrix and Pelecanoides georgicus, rod Leucocarbo, Stercorarius antarcticus i Sterna virgata. Kerguelenska patke (Anas eatoni) su također prisutne. Otok je također mjesto najveće gnjezdeće populacije tuljana Mirounga leonina u otočju.[1][2]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b BirdLife International. (2012). Important Bird Areas factsheet: Île de l'Est. Downloaded from http://www.birdlife.org on 2012-01-09.
- ↑ Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Île de l'Est |