Koordinate: 45°16′2″N 15°13′26″E / 45.26722°N 15.22389°E / 45.26722; 15.22389

Đulin ponor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Đulin ponor
Đulin ponor.jpg
Đulin ponor
Koordinate: 45°16′2″N 15°13′26″E / 45.26722°N 15.22389°E / 45.26722; 15.22389
Lokacija Ogulinsko-Plašćanska zavala
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Najbliži grad Ogulin
Nadmorska visina 315[1]
Najveća visina -83 m
Dužina 16 396 m
Približna starost >3 milijuna godina[1]
Djulin ponor jama.jpg
video sa mosta

Đulin ponor ili Dobrin ponor je ponor ponornice Dobre u Ogulinu. Kanjonom svoj tok završava rijeka Dobra. Do sada je istraženo čak 16 396 metara sustava.

Legenda o ponoru[uredi | uredi kôd]

Prema legendi, dobio je ime po mladoj djevojci Đuli koja je u 16. st. živjela u Ogulinu. Legenda kaže da su Đulu roditelji obećali starijem plemiću za ženu. U to doba su se vodile velike bitke sa Turcima, te je u Ogulin stigao mladi krajiški kapetan Milan Juraić. Milan je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Prema legendi, Milan i Đula su se zaljubili na prvi pogled. No, Milan je smrtno stradao u jednoj od bitaka sa Turcima. Čuvši za tu vijest, Đula se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre, te od tada Ogulinci zovu taj ponor Đulinim ponorom.

Đulin ponor

Kritika legende[uredi | uredi kôd]

Đulin ponor je nešto kao jedna špilja u koju se rijeka Dobra ulijeva. Odmah se može uočiti da je nemoguće baciti se u špilju, već jedino pred špilju. Na temelju toga može se odmah zaključiti da je legenda o djevojci koja se bacila u ponor nemoguća ili u najmanju ruku neprecizna.

Đulin ponor dobio je ime po rijeci Đuli, što je stariji naziv za rijeku Dobru na tom području. Đulin ponor je dakle ponor rijeke Đule odnosno rijeke Dobre.[2]

Legenda o djevojci Đuli temelji se na činjenici da jedna od pukotina na stijeni iznad Đulinog ponora ima oblik ženskog lica gledanog iz profila. Na temelju te pukotine nastala je legenda o djevojci koja se, a zbog čega drugoga nego zbog nesretne ljubavi bacila u smrt. Pored te pukotine nazali se još nekoliko pukotina i izbočina na stijeni koje zajedno tvore lik brkatog muškarca. Taj lik predstavlja lice muškarca zbog kojeg se Đula navodno bacila u ponor.

Legendu o djevojci Đuli može se slobodno svrstati među proizvode ogulinske mašte kao što su: vještice (i vile) na Kleku, Klečka špilja, vilinska voda, zmaj sa Šmitovog jezera te bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Stanovnici Ogulina inače žele stvoriti o svome gradu turističku sliku kao "Ogulin - grad bajki".

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Rijeka Dobra i grad Ogulin. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2009. Pristupljeno 6. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2021. Đulin ponor. Pristupljeno 21. ožujka 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Sestrinski projekti[uredi | uredi kôd]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Đulin ponor
Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Fotografijske slike iz Hrvatske; Gjulin ili Dobrin ponor u Ogulinu

Mrežna sjedišta[uredi | uredi kôd]