Šimun Debelić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Šimun Debelić
Rođenje 26. siječnja 1902.
Mjesto rođenja Prkovci
Smrt 17. svibnja 1945.
Zagreb
Polje Veterinarska medicina
Institucija Veterinarski fakultet u Zagrebu
Alma mater Veterinarski fakultet u Zagrebu

Šimun (Šima) Debelić (Prkovci, 26. siječnja 1902.Zagreb, 17. svibnja 1945.),[1] hrvatski veterinarski stručnjak, mikrobiolog, sveučilišni profesor, kulturni djelatnik i visoki državni službenik iz Prkovaca[2] Prvi je hrvatski znanstveno educirani nastavnik iz "Higijene i tehnologije namirnica animalnog podrijetla". [1] Ljudskim, domoljubnim i znanstvenim životom premostio je mnoge putove po Europi i Americi.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen 1902. godine. U Cerni je završio pučku školu. U Vinkovcima je 1920. završio gimnaziju. Veterinu je studirao u Zagrebu i diplomirao 1926. godine. Iste godine zaposlio se u Skoplju, a sljedeće u Zagrebu. Doktorirao je 1928. godine. U Zagrebu je do 1930., kad je otišao u SAD na specijalizaciju, pa poslije u Njemačku i Švicarsku. (1931./32.)[2]

Oženio je Vlastu, poznatu pijanisticu, kći Ivana Lorkovića i sestru Mladena Lorkovića. U braku su dobili dvoje djece, Mladena, poslije poznatog hrvatsko-njemačkog liječnika pulmologa i alergologa, i Nikole, koji je poslije bio glazbenik, dirigent u Sarajevu, Dubrovniku i Zagrebu te diplomat koji je bio veleposlanik Republike Hrvatske u Rumunjskoj i Moldaviji. [2]

Kad su mu se djeca rodila, bio je još docent (od 1932.), a poslije je postao redovni profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu.[2] Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu 1932. oživotvorio je rad Zavoda za higijenu i tehnologiju namirnica životinjskog podrijetla. Predstojnik tog zavoda bio je te prvi predavač do 1945. godine. Godine 1933. otišao je na višemjesečnu specijalizaciju u Državni zavod za veterinarsko-sanitarni nadzor namirnica u Berlinu, velebni Institut za zdravstvenu zaštitu potrošača i veterinarsku medicinu “Robert von Ostertag”. [1]

Područje njegova znanstvena interesa bila su bakteriološka istraživanja zaraznih bolesti i higijena živežnih namirnica animalnog podrijetla. Znansveni i stručni opis čini mu 30-ak znanstvenih i stručnih radova. Članke je objavio od 1928. do 1938. u Glasniku Centralnog higijenskog zavoda, Veterinarskom arhivu, Jugoslavenskom veterinarskom glasniku. Surađivao je na knjizi Narodna čitanka o zdravlju (1930.). [2]

Mnogo je zaslužan za širenje znanstvene, higijenske i veterinarske infrastrukture u Hrvatskoj. Njegovom zaslugom organiziran je Zavod za higijenu i tehnologiju namirnica animalnog podrijetla na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, u Vinkovcima je izgrađen Veterinarski zavod te diljem Hrvatske izgrađeno je više veterinarskih ambulanti, čime je zaštita stoke i kakvoća namirnica animalnog podrijetla i kvaliteta prehrane ljudi podignuta na višu razinu.[2]

Bio je radio i pri visokim političkim tijelima. Bio je voditelj Odsjeka za veterinarstvo pri vladi Banovine Hrvatske.[2] U međuvremenu se angažirao i na kulturnom polju. Od 1940. do 1943. predsjedavao je ‘Šokadijom’ iz Zagreba – društvom za promicanje hrvatske kulture i baštine. [1] a u Vladi NDH na gospodarskim poslovima. Pred dolazak Titovih partizana u Zagreb 8. svibnja, nije pobjegao kao ostali članovi ustaške Vlade, nego je ostao u gradu raditi svoj svakodnevni posao. Unatoč njegovim velikim zaslugama za podizanje kvalitete zdravlja i prehrane stanovništva, nove jugokomunističke vlasti uhitile su ga 17. svibnja 1945. u Zagrebu te krajem svibnja 1945. ubile na Savskoj cesti u Zagrebu.[2]

U Vinkovcima danas jedna ulica nosi njegovo ime. U Retkovcima, nedaleko od rodnih mu Prkovaca postoji Veterinarska ambulanta čiji je on utemeljitelj.[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Rodoslovlje.hr Božidar Ručević: Debelići iz Prkovaca, 6. travnja 2015. (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Veterinari, agronomi piše Josip Šarčević (pristupljeno 24. listopada 2015.)