Žig (časopis)
Žig je bio neovisni dvotjednik na hrvatskom jeziku iz Subotice.
Ime[uredi | uredi kôd]
List je dobio ime na prijedlog novinara Zlatka Romića; prvotni prijedlog je bio Pečat (Subotica), koji je otpao zbog sličnosti naziva s Krležinim izdanjem. Romićev drugi prijedlog, "Žig", je prošao.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Dvotjednik su osnovali suradnici "Glasa ravnice", koji se nisu slagali s uređivačkom politikom, pa su 1994. pokrenuli svoje glasilo. Među njima je bio Tomislav Žigmanov[1] Prvi broj je izašao 25. travnja 1994.
Okolnost više je bila, što je zbog djelovanja srpskih ekstremista, kao dio programa zatiranja Hrvata u Srbiji, a uoči agresije na Hrvatsku, hrvatskom književniku, Vojislavu Sekelju, kasnijem utemeljitelju ovog lista, dano bilo do znanja da mora napustiti posao u školi.
"Žig" je izlazio 5 godina, a onda je zbog novčarskih poteškoća prestao izlaziti. Zadnji broj je bio 113. broj, koji je izašao 2001.[2]
Unatoč tome, "Žig" je učinio mnogo za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, jer je uspješno promicao novinarstvo na hrvatskom jeziku. Kakvoćom svog sadržaja je utirao put svim posljašnjim medijima na hrvatskom jeziku u Vojvodini.
Po mišljenju Vojislava Sekelja, pokretača "Žiga", u listu "Hrvatska riječ", "Žig" je na jedan način produljio svoj život, "barem u smislu nastojanja za postojanjem tjednika hrvatske zajednice u Vojvodini".,[3] a za Radio-Suboticu je izjavio da je "Žig" "jednako bio prihvaćen kod Hrvata kao i ne-Hrvata, prije svega zbog njegova liberalnog pristupa i kritičke misli koja je bila prepoznatljiva ne samo u Subotici, već i mnogo šire".[4]
Nakladnik je ovom listu bio Hrvatski kulturni centar "Bunjevačko kolo",[5] od 36. broja (1995.) do zadnjeg, 111. broja.[6]
Uređivačka koncepcija[uredi | uredi kôd]
Po Sekeljevim riječima, uzela se Camusova koncepcija primijenjena u drugom svjetskom ratu u novinama "Combatu", kao djelić aktivnosti Pokreta otpora.
Kako je rekao u razgovoru za "Hrvatsku riječ", "nastojao sam sprovesti koncepciju koja će iskazivati liberalno-građansko opredjeljenje, ali s prepoznatljivim znakovljem obraćanja hrvatskoj populaciji".[3]
Uredništvo su činili Ivan Hegediš, Lazar Merković, Tomislav Žigmanov, Zlatko Romić, Alojzije Stantić i Ante Zomborčević, uz mnoštvo suradnika.
Na internetu je bio dostupan na adresi www.tippnet.co.yu/zig.
Priznanja[uredi | uredi kôd]
Za zbirku eseja Vojislava Sekelja Kako se branilo dostojanstvo, zbirci uvodnika, polemičkih tekstova i komentara koje je objavio u ovom listu i u subotičkom Glasu ravnice 1990-ih Sekelj je dobio Nagradu Emerik Pavić za 2011. godinu.[7][8]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Hrvatsko slovo, Razgovor: Tomislav Žigmanov, književnik, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (razgovor vodio Krešimir Bušić), str. 3., 28. listopada 2001.
- ↑ Radio-Subotica: Na današnji dan, 13. ožujka 2010. (priredio: Lazar Merković)
- ↑ a b "Hrvatska riječ" Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2008. (Wayback Machine) Razgovor sa Vojislavom Sekeljem, 22. travnja 2004.
- ↑ Radio-Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. rujna 2008. (Wayback Machine) Sekeljeva «U izmučenim riječima» ide u tiskanje četvrti put, 8. rujna 2008.
- ↑ Vjesnik[neaktivna poveznica] Tomislav Žigmanov: Upitni prigovori Bunjevcima, 14. lipnja 2000.
- ↑ Hrvatski kulturni centar „Bunjevačko kolo“ – Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. lipnja 2012. (Wayback Machine), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, piše Bela Ivković
- ↑ Hrvatska matica iseljenika[neaktivna poveznica] ZKVH: Nagrada Emerik Pavić dodijeljena Vojislavu Sekelju, 2. studenoga 2012. (pristupljeno 24. listopada 2015.)
- ↑ Nagrada[neaktivna poveznica]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Žig[neaktivna poveznica] Žig (stranice neaktivne)
- "Hrvatska riječ" Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2008. (Wayback Machine) Razgovor s Vojislavom Sekeljem
- Radio-Subotica Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. rujna 2008. (Wayback Machine) Tomislav Žigmanov: Slučaj „Žiga” u borbi za slobodu srbijanskog tiska, 12. rujna 2008.