Ovo je izdvojeni članak – studeni 2020. Kliknite ovdje za više informacija.

1. Outside

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

1. Outside
David Bowie - 1. vani 1995.jpg
David Bowie (studijski album)
Žanr art rock,[1] industrial rock[2]
Objavljen 25. rujna 1995.
Snimanje ožujak 1994. – veljača 1995.
Studio Mountain Studios (Montreux, Švicarska)
Trajanje 74:36
Izdavač Arista, BMG, Virgin, RCA
Producent(i) David Bowie, Brian Eno, David Richards
Recenzije
Kronologija albuma – David Bowie
The Buddha of Suburbia
(1993.)
1. Outside
(1995.)
Earthling
(1997.)
Singlovi s albuma 1. Outside
  1. "The Hearts Filthy Lesson"
    Objavljen: 11. rujna 1995.
  2. "Strangers When We Meet"
    Objavljen: 20. studenog 1995.
  3. "Hallo Spaceboy"
    Objavljen: 19. veljače 1996.

1. Outside (podnaslov: The Nathan Adler Diaries: A Hyper-cycle) devetnaesti je studijski album britanskog glazbenika Davida Bowieja. Diskografske kuće Arista Records, BMG i RCA Records objavile su ga 25. rujna 1995. u Europi, dok ga je istog dana u SAD-u objavio Virgin Records.[3] Označio je ponovnu Bowiejevu suradnju s Brianom Enom, s kojim je tijekom 1970-ih surađivao na Berlinskoj trilogiji.[4] 1. Outside prati likove u distopijskome svijetu prije samog početka 21. stoljeća. Singlovi s albuma, "The Hearts Filthy Lesson", "Strangers When We Meet" i "Hallo Spaceboy" (koji je remiksala skupina Pet Shop Boys), Bowieja su vratili u glavnu struju rock glazbe.

Pozadina[uredi | uredi kôd]

Bowie je na vjenčanju s Iman Abdulmajid 1992. godine ponovo počeo razgovarati s Brianom Enom. Obojica su svirali djeliće vlastite glazbe tijekom svadbenog domjenka i svidjela im se "plima i oseka" parova na plesnom podiju. Bowie je izjavio da je tad znao "da nas obojicu više privlače rubovi glavne struje od nje same. Slali smo si dugačke manifeste o tome što nedostaje glazbi i što bismo trebali činiti. Odlučili smo doista eksperimentirati i otići u studio bez ikakvih ideja".[5] Bowie i Eno početkom 1994. posjetili su Gugging, psihijatrijsku bolnicu u blizini Beča, gdje su intervjuirali i fotografirali tamošnje pacijente poznate po "marginalnoj umjetnosti".[3] Na jednu od pjesama na albumu, "I'm Deranged", izravno je utjecao jedan od pacijenata kojeg je Bowie intervjuirao u bolnici.[6] Bowie i Eno ponijeli su neka od tih umjetničkih djela u studio[3] kad su u ožujku 1994. počeli raditi zajedno te su tako stvorili trosatnu skladbu koja se uglavnom sastojala od dijaloga. Krajem te godine časopis Q zamolio je Bowieja da deset dana piše dnevnik kako bi ga časopis mogao kasnije objaviti, no Bowie se pobojao da će njegov dnevnik biti dosadan ("...idem u studio, vraćam se kući i odlazim na počinak") i umjesto toga napisao je dnevnik za jednog od izmišljenih likova (Nathana Adlera) koji je nastao tijekom njegove ranije improvizacije s Enom. Bowie je izjavio: "Umjesto deset dana opisao sam petnaest godina njegova života!" To je postavilo temelje za priču na 1. Outsideu.[7]

"Sve što sam ikad kupio ili otišao vidjeti bile su stvari na rubu. Uvijek me više zanimalo što se događalo u okolini života od onoga što se događalo u središtu. Središte mi se činilo jednostavnijega jezika. [Središte] nije pogodovalo mojoj mašti."
— David Bowie o svojoj fasciniranosti stvarima "izvan" glavne struje 1995. godine[8]

Zbog toga niti jedna pjesma nije bila napisana prije odlaska sastava u studio, što nije tipično za Bowiejeve albume.[9] Bowie je mnoge pjesme napisao sa skupinom tijekom improviziranih sesija.[10] Bowie i Eno također su se nastavili služiti eksperimentalnim tehnikama skladanja kojima su se prvi put koristili tijekom rada na Berlinskoj trilogiji. Godine 1995., dok je novinarima govorio o albumu, Bowie je komentirao: "Brian je napravio jednu vrlo korisnu stvar; svima je na početku dana podijelio kartice. Na svakoj od njih nešto bi pisalo, primjerice 'Ti si razljućeni član južnoafričkog rock sastava. Sviraj note koje nisu dopuštene.' ... Takve su stvari odredile atmosferu za taj dan i glazba bi otišla u raznim opskurnim smjerovima. Vrlo bi rijetko prešla u klišej."[10]

"Nasumične izreske" iz priče o Adleru koji čine dio tekstova pjesama na uratku i koji se nalaze u knjižici albuma napisao je Bowie, koji je njihov tekst utipkao u Macovo računalo i onda pokrenuo prilagođeni program Verbasizer. Verbasizer je program koji je napisao Ty Roberts, suosnivač Gracenotea;[11] taj je program izrezao i ponovno posložio Bowiejeve riječi, nešto što je Bowie činio uz pomoć papira, škara i ljepila tijekom 1970-ih. Tad bi pogledao u tekst dok bi skupina svirala pjesmu i odlučio "hoću li pjevati, snimiti dijalog ili postati lik. Improvizirao bih s grupom, brzo razmišljao, išao od jednog stiha do drugog i vidio što funkcionira". Bowie je izjavio da se tom tehnikom služio oko tri i pol sata i da je tako stvorio "gotovo cijeli početak" albuma 1. Outside.[10]

Jedan je od najduljih Bowiejevih albuma; traje gotovo 75 minuta. U vrijeme njegove objave Bowie je znao da bi to moglo predstavljati problem. Komentirao je: "Čim sam ga objavio, pomislio sam: 'Jebote, pa predug je. Umrijet će.' Ima previše toga na njemu. Doista sam ga trebao podijeliti na dva CD-a."[12]

Koncept i tematika[uredi | uredi kôd]

U knjižici albuma nalazi se kraća Bowiejeva priča pod imenom "The diary of Nathan Adler or the art-ritual murder of Baby Grace Blue: A non-linear Gothic Drama Hyper-cycle." ("Dnevnik Nathana Adlera ili umjetničko-ritualno ubojstvo Baby Grace Blue: Hiperciklus nelinearne gotičke drame"), koja prikazuje distopijsku inačicu godine 1999. u kojoj je vlada uz pomoć povjerenstva za umjetnost stvorila novi zavod za istraživanje fenomena umjetničkih zločina. U toj su budućnosti ubojstvo i sakaćenje tijela ušli u modu u umjetničkom podzemlju. Glavni lik, Nathan Adler, odlučivao je što je umjetnost u legalnom smislu i što je smeće. Uradak često aludira na likove i njihove živote dok Adler istražuje složeni splet okolnosti koji je doveo do ubojstva četrnaestogodišnjakinje. Priča navodi čitatelja da pomisli da Nathan Adler radi za britansku vladu jer se nekoliko puta spominju britanski gradovi London i Oxford, no u knjižici albuma otkriva se da su u određenim slučajevima to London, Ontario i Oxford. New Jersey, što sugerira da bi se cijela priča mogla odvijati u Sjevernoj Americi ili da je razlika između dvaju mjesta postala toliko zamućena da ih više nije moguće razlikovati.

Bowie je kasnije izjavio da uradak sadrži "snažne elemente Diamond Dogsa... Na neki je način prisutna ideja o toj postapokaliptičnoj situaciji. Možete ju osjetiti."[13] U intervjuima je Bowie izjavio da je albumom namjeravao odraziti tjeskobu posljednjih pet godina tisućljeća: "Uglavnom, namjeravam snimiti serijal albuma do 1999. godine – kako bih tim medijem pokušao uhvatiti atmosferu posljednjih pet godina ovog tisućljeća. To je poput dnevnika unutar dnevnika. Fabula i priče ne čine sadržaj – sadržaj čine praznine između tih linearnih dijelova. Mučne i čudne teksture.... O, nadam se da će fin de siecle dobro proći. Smatram ga simboličnim ritualom žrtvovanja. Smatram ga zastranjivanjem, poganskom potrebom za udovoljavanjem bogova kako bismo nastavili dalje. Prisutna je velika duhovna glad koju ispunjuju te mutacije rituala kojih se gotovo više nitko ne sjeća. Ispunjuju praznine koje je ostavila nemjerodavna crkva. Pritisnut je gumb za paniku i govori nam da će na kraju ovog stoljeća vladati posvemašnje ludilo."[14]

Bowieja je nadahnuo izvedbeni umjetnik Ron Athey. Bowie je često navodio njegov utjecaj dok je raspravljao o 1. Outsideu, kao i u objavljenom razgovoru s Brianom Enom.[15] Bowie je izravno aludirao na Atheyjev rad u glazbenom spotu za pjesmu "The Hearts Filthy Lesson" (koji je 1995. godine režirao Samuel Bayer), u kojem pornoglumac Bud Hole izvodi Atheyjev tipičnu "kiruršku krunu od trnja" (bez Atheyjeva dopuštenja; Athey se prethodno odbio pojaviti u spotu).[16] Bowie je također izradio digitalno prerađen portret Atheyja i Divinityja Fudgea (Darryla Carltona) kako bi ukrasio svoje doprinose posebnom izdanju časopisa Q te iste godine.[17] Portret je nastao na temelju fotografije Done Ann McAdams koja prikazuje Atheyjev nastup 4 scene gruboga života u prostoru za performans PS122 u New Yorku. McAdams je odvela Bowieja na sud zbog toga što se poslužio njezinom slikom bez dogovora i dobila je parnicu.[18]

Godine 1999. Bowie je govorio o svojem radu na 1. Outsideu i radovima nakon njega i izjavio: "Ono što povezuje neke pjesme na Outsideu i nadolazeće tisućljeće jest ovo novo poganstvo, ova nova potraga za novim duhovnim životom. To se događa jer smo početkom stoljeća trijumviratom Nietzschea, Einsteina i Freuda uništili ideju Boga. Doista su uništili sve u što smo vjerovali. 'Vrijeme se savija, Bog je mrtav, unutrašnje ja sastoji se od mnogo osobnosti'... jebote, pa gdje smo? [...] Pitam se jesmo li shvatili da je jedina stvar nalik 'Bogu' koju smo stvorili zapravo hidrogenska bomba i da su posljedice shvaćanja da kao bogovi možemo samo stvoriti užase ljude dovele do toga da potraže neku vrstu duhovne povezanosti i univerzalnost, ali i da njeguju unutarnji život. No sad je tu i taj pozitivizam kojeg nije bilo na koncu prošlog stoljeća. Tad su umjetnici i književnici često govorili da dolazi smak svijeta. Doista su mislili da nakon 1899. više nema ničega i da bi samo moglo doći do potpune katastrofe. Sada više nije tako. Možda smo malčice oprezni ili nervozni oko toga što nas čega iza ugla, ali ne prevladava misao da će sve skončati 2000. Zapravo, gotovo da slavimo i mislimo 'u redu, barem se možemo brzo prihvatiti posla i zajedno surađivati.'"[19]

Ilustracije[uredi | uredi kôd]

Naslovnica albuma povećani je autoportret (iz serijala od njih pet) koji je David Bowie naslikao 1995. Naziv autoportreta je "The Dhead – Outside", a u pitanju je litografski crtež veličine 25,5 x 20 cm. Izvorni portret nalazi se u Bowiejevoj privatnoj zbirci.[20]

Naknadni albumi[uredi | uredi kôd]

Bowie je namjeravao skladati album otprilike svake godine kako bi na kraju tisućljeća mogao prikazati kako ga je doživio.[3][13] Izjavio je: "Ovo je prilika koju se dobije jednom u životu; narativnim tehnikama prikazati posljednjih pet godina tisućljeća. Moja je preambiciozna namjera to činiti do 2000."[7] Smatrao je da je snimio dovoljno materijala tijekom rada na 1. Outsideu i da bi mogao nastaviti fabulu tako što bi stvorio set od tri albuma.[10] Izjavio je da bi mogao objaviti još albuma koji nastavljaju priču: "Predviđam da ćemo iduće godine osmisliti mnogo ostalih likova ili možda ponovno predstaviti neke od ovih, a možda ih se i odreći. Možda nikad nećemo naći Baby Grace. Možda će Adler postati iduća žrtva. Ne znam. I upravo je to zanimljivo. Možda će nam jednostavno dosaditi koncept umjetničkog ubojstva i prebacit ćemo se u drugo područje našeg društva. Sve je moguće. Doista me zanima budućnost ove stvari."[10] Idući je album namjeravao nazvati Contamination, za njega je skicirao i likove (među kojima su bili i neki "ljudi iz 17. stoljeća") i pretpostavio je da bi album mogao biti objavljen u proljeće 1997. godine.[21] Sredinom 1996. Bowie je u intervjuu rekao da namjerava otići u studio u rujnu ili listopadu te godine samo s Enom kako bi radili na nastavku Outsidea, ali da će prije toga u srpnju raditi na studijskom albumu sa svojim koncertnim glazbenicima.[22] Usprkos njegovim riječima nikad nije objavljen nastavak Outsidea i Bowiejev je idući uradak bio Earthling, djelo nadahnuto jungleom i drum and bassom iz 1997. godine.

Bowie je također spomenuo da bi mogao objaviti uradak Inside, koji bi pratio nastanak Outsidea: "Na njemu će biti prikazana naša radna etika, nekoliko improviziranih pjesama i još tih glasova. Prvi monolog Baby Grace traje 15 minuta i dosta podsjeća na Twin Peaks."[23] Međutim, taj album nikad nije objavljen.

Bowie je spomenuo da je previše toga snimio za album i izjavio je: "Jedino o čemu doista mogu razmisliti što se tiče budućih radova – samo je vrlo obeshrabrujuće – jest ostatak materijala koji smo [Brian] Eno i ja snimili kad smo [1994.] počeli raditi na albumu Outside. Improvizirali smo osam dana i snimili smo skoro 20 sati glazbe, ali jednostavno ne stižem sve to preslušati. Ali u tih 20 sati ima nekih pravih dragulja..."[24]

Godine 2016., jedan dan nakon Bowiejeve smrti, Eno je izjavio: "Prije otprilike godinu dana počeli smo razgovarati o Outsideu – posljednjem albumu na kojem smo zajedno radili. Obojici nam se sviđao taj album i smatrali smo da mu nije posvećeno dovoljno pažnje. Namjeravali smo ga ponovno razmotriti i odvesti na neko novo mjesto. Sviđala mi se ta ideja."[25]

Recenzije[uredi | uredi kôd]

Rolling Stone dodijelio je albumu tri od pet zvjezdica te je kritizirao razbacane narativne skladbe: "To su suvišne riječi – nametljivi monolozi, improvizirana cybernoir fabula, presložene karakterizacije – to je gotovo uništilo album."[4] Međutim, časopis je uglavnom pohvalio glazbu izjavivši da je "vjerojatno njegov najbolji rad od 1970-ih"[26] i "moćna zbirka avangardnih rifova i ritmova". Naknadno je i Bowiejeve tekstove opisao "pametnim", "učinkovitim" i "prepredenim", pogotovo na skladbama "I Have Not Been to Oxford Town" i "A Small Plot of Land".[4]

Tom Doyle komentirao je u časopisu Q: "Uobičajeni slušatelji mogli bi se osjećati prevareno što se tiče glazbe, a legije koje su ga počele slušati nakon objave Let's Dancea zasigurno će biti potpuno zbunjene. No, možda je upravo i u tome poanta."[27]

Časopis Live! album je nazvao "riskantnim", ali je izjavio da je ipak na koncu uspješan.[28] Nakon Bowiejeve smrti Prog je komentirao: "Tada je stavljen na stup srama zbog pretjerane slobode, ali Outside je nakon ponovne procjene jedan od njegovih najboljih uradaka."[29] Consequence of Sound Outside je postavio na sedmo mjesto studijskih albuma Davida Bowieja, iznad hvaljenih uradaka kao što su Blackstar i Station to Station, i izjavio da je album "uspio jer se Bowie posve posvetio njegovom konceptu i čudnovatosti".[30]

Nastupi[uredi | uredi kôd]

Bowie je želio održati teatralne koncerte za Outside, no nije znao kako to učiniti. Rekao je: "Novi album neću prikazati teatralno jer je to previše ambiciozan projekt. ... Sviđa mi se baviti nečime što nalikuje Brechtovu radu, ona djela koja je stvorio s Weillom. Uspon i pad grada Mahagonnyja veoma je utjecalo na mene. Uvijek mi se sviđala ideja ponovno stvaranja takvih situacija u rocku i smatram da se tome polako vraćam."[7]

Umjesto toga Bowie je materijal s albuma odsvirao na konvencionalnijoj turneji, koja je trajala od kraja 1995. do početka 1996. godine. Na turneju je otišao s Nine Inch Nailsom kao predgrupom, a ime turneje je Outside Tour.[26] Morrissey je nastupao prije Bowieja u Ujedinjenom Kraljevstvu u rujnu te je održao tri koncerta u Wembley Areni u Londonu. Morrissey je također trebao nastupiti prije Bowieja tijekom europske turneje u listopadu, ali je otkazao tik prije početka te turneje.[26]

Popis pjesama[uredi | uredi kôd]

Tekstovi: David Bowie

Br. SkladbaSkladateljLik iz čije se perspektive pjeva Trajanje
1. "Leon Takes Us Outside"  Bowie, Brian Eno, Reeves Gabrels, Mike Garson, Erdal Kızılçay, Sterling CampbellLeon Blank 1:25
2. "Outside"  Bowie, Kevin Armstrongprolog 4:04
3. "The Hearts Filthy Lesson"  Bowie, Eno, Gabrels, Garson, Kızılçay, CampbellDetektiv Nathan Adler 4:57
4. "A Small Plot of Land"  Bowie, Eno, Gabrels, Garson, Kızılçay, Campbellstanovnici Oxford Towna u New Jerseyju 6:36
5. "Baby Grace (A Horrid Cassette)" (prijelaz)Bowie, Eno, Gabrels, Garson, Kızılçay, CampbellBaby Grace Blue 1:39
6. "Hallo Spaceboy"  Bowie, EnoPaddy 5:14
7. "The Motel"  BowieLeon Blank 6:49
8. "I Have Not Been to Oxford Town"  Bowie, EnoLeon Blank 3:47
9. "No Control"  Bowie, EnoDetektiv Nathan Adler 4:33
10. "Algeria Touchshriek" (prijelaz)Bowie, Eno, Gabrels, Garson, Kızılçay, CampbellAlgeria Touchshriek 2:03
11. "The Voyeur of Utter Destruction (as Beauty)"  Bowie, Eno, GabrelsUmjetnik/Minotaur 4:21
12. "Ramona A. Stone/I Am with Name" (prijelaz)Bowie, Eno, Gabrels, Garson, Kızılçay, CampbellRamona A. Stone i njezini poklonici 4:01
13. "Wishful Beginnings"  Bowie, EnoUmjetnik/Minotaur 5:08
14. "We Prick You"  Bowie, EnoČlanovi suda 4:33
15. "Nathan Adler" (prijelaz)Bowie, Eno, Gabrels, Garson, Kızılçay, CampbellDetektiv Nathan Adler 1:00
16. "I'm Deranged"  Bowie, EnoUmjetnik/Minotaur 4:31
17. "Thru' These Architects Eyes"  Bowie, GabrelsLeon Blank 4:22
18. "Nathan Adler" (prijelaz)Bowie, EnoDetektiv Nathan Adler 0:28
19. "Strangers When We Meet"  BowieLeon Blank 5:07
74:36
Bilješle
  • "I Am with Name" sadrži sempl publike kako kliče, Briana Maya kako viče i Cozyja Powella kako svira glazbenu frazu; preuzet je s albuma Live at the Brixton Academy.[31]
  • Remiksana inačica pjesme "Hallo Spaceboy" Pet Shop Boysa sadrži semplove pjesme "Leon Takes Us Outside" i tekst preuzet iz skladbe "Space Oddity", koju je napisao Bowie, a u skladbu prilagodio Neil Tennant.
  • Europska inačica verzije 2 nalazila se na jednome disku, a skladba "Wishful Beginnings" zamijenjena je remiksanom inačicom pjesme "Hallo Spaceboy" Pet Shop Boysa, koja se pojavila kao posljednja pjesma na uratku.
  • Australska inačica verzije 2 sadrži "Bowiejev miks" pored skladbe "The Hearts Filthy Lesson" (identičan onome na albumu) umjesto "Rubber mixa".
  • Inačica skladbe "A Small Plot of Land" za film Basquiat prvi je put objavio Island Records na albumu filmske glazbe Basquiat Original Soundtrack: Music from the Miramax Film. Jungle miks pjesme "I'm Deranged" prvi je put bio objavljen kao B-strana na nekim inačicama singla "Dead Man Walking". Sve su ostale bonus skladbe prvi put objavljene na raznim singlovima s albuma.

Osoblje[uredi | uredi kôd]

David Bowie
Ostalo osoblje
  • David Richards – produkcija, miksanje, mastering
  • Kevin Metcalfe – mastering
  • Denovo – omot albuma, umjetnički direktor
  • John Scarisbrick – fotografija
Dodatni glazbenici

Ljestvice[uredi | uredi kôd]

Ljestvica (1995.) Najviša
Pozicija
Australija[32] 55
Danska[33] 10
Norveška 15
SAD (Billboard 200) 21
Ujedinjeno Kraljevstvo 8

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Gill, Andy (11. siječnja 2016.). David Bowie: How the outsider's outsider proved himself far braver than the rock'n'roll mainstream. The Independent. Independent Print Ltd.. Pristupljeno 16. srpnja 2017.
  2. Savage, Mark (11. siječnja 2016.). David Bowie: A career that shaped modern pop. BBC News. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Moody, Rick. "Returning to the Sound of Those Golden Years", The New York Times, New York Times Company, objavljeno 10. rujna 1995. pristupljeno 29. listopada 2013.
  4. 4,0 4,1 4,2 Fricke, David (19. listopada 1995.), "Art Crime", Rolling Stone (New York City: Wenner Media LLC) (719): 148 
  5. Gundersen, Edna (14. rujna 1995.). "Cover Story: Bowie, beyond fame and fashion". USA Today. Gannett Company.: D1–2
  6. O'Leary, Chris (2019). Ashes to Ashes The Songs of David Bowie 1976-2016. Repeater Books
  7. 7,0 7,1 7,2 Gorman, Paul (1995). "David Bowie (Interview)". MBI. MBI Publishing Company LLC. Arhivirano s izvorne stranice 16. srpnja 2001. Pristupljeno 1. kolovoza 2013.
  8. David Bowie Outside Press Conference London 1995. www.youtube.com. (4. prosinca 2012.) Pristupljeno 30. rujna 2018.
  9. Isler, Scott (kolovoza 1987). "David Bowie Opens Up – A Little". Musician. Billboard Publishing Inc.. (106): 60–73
  10. 10,0 10,1 10,2 10,3 10,4 Paul, George A. (1995). "Bowie Outside Looking In". Axcess Magazine. Axcess Publishing AB. 3 (5): 60–62
  11. Smith, Clyde (2013). Ty Roberts From Working With David Bowie To Co-Founding Gracenote. hypebot.com. Pristupljeno 1. studenoga 2015.
  12. Brown, Mark (1997). The Thin White Earthling. Arhivirano s izvorne stranice 13. listopada 1999.
  13. 13,0 13,1 Duke of Haza, 1995, http://www.algonet.se/~bassman/articles/95/vm.html, pristupljeno 2. kolovoza 2013. 
  14. Roberts, Chris (listopada 1995), "Action Painting", Ikon, http://www.algonet.se/~bassman/articles/95/i.html 
  15. David Bowie and Brian Eno, ‘Internet Conversation, 26. listopada 1994.’, Q (siječanj 1995.), 182–83 (183).
  16. Dominic Johnson, "Introduction: Towards a Moral and Just Psychopathology" in Pleading in the Blood: The Art and Performances of Ron Athey (Intellect and Live Art Development Agency, 2013), 17
  17. David Bowie, ‘The Diary of Nathan Addler: or, The Art-Ritual Murder of Baby Grace Belew – An Occasionally On-going Short Story’, Q (siječanj 1995.), 176–81 (181)
  18. Charise K. Lawrence, ‘David Bowie Makes Amends over Bloody Good Photos’, National Law Journal (3. srpnja 1995.), A27.
  19. Chirazi, Stefan (2000). Portrait of the Artist: David Bowie. Soma Magazine. Pristupljeno 14. svibnja 2012.
  20. Bowieart.com / David Bowie / Printmaking Arhivirano s izvorne stranice 13. siječnja 2016. Pristupljeno 13. siječnja 2016.
  21. Kuipers, Dean (ožujka 1997), "David Bowie: Is There Life on Earth?", Ray Gun (44) 
  22. David Bowie - Interview with Alan Bangs/Loreley Festival 1996. (lipnja 1996) Pristupljeno 26. studenoga 2018. Alan Bangs
  23. "Can the Real David Bowie Rise, Please?", HUMO (Asse, Belgium: De Persgroep), 5. prosinca 1995., arhivirano from the original 16. lipnja 2013., https://archive.is/20130616041825/http://www.algonet.se/~bassman/articles/95/h.html, pristupljeno 6. lipnja 2013. 
  24. Orzeck, Kurt (kolovoza 2003), "David Bowie Faces Reality", Ice, http://www.algonet.se/~bassman/articles/03/ice.html 
  25. "Reaction to David Bowie's death", BBC Online, objavljeno 11. siječnja 2016. pristupljeno 11. siječnja 2016.
  26. 26,0 26,1 26,2 Weisel, Al (2. studenoga 1995.), "Performance: Nine Inch Nails / David Bowie", Rolling Stone (New York City: Wenner Media LLC) (720): str. 28 
  27. (listopada 1995)"David Bowie: 1.Outside Review". Q
  28. Pond, Steve (ožujka 1997), "Beyond Bowie", Live! Magazine: 38–41, 93 
  29. David Bowie's Proggiest Moments. Prog. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
  30. "Ranking: Every David Bowie Album From Worst to Best", Consequence of Sound, Consequence Holdings LLC, objavljeno 8. siječnja 2018. pristupljeno 7. lipnja 2018.
  31. I Am With Name. Arhivirano s izvorne stranice 31. srpnja 2018. Pristupljeno 20. siječnja 2016.
  32. Ryan, Gavin (2011). Australia's Music Charts 1988–2010. Mt. Martha, VIC, Australia: Moonlight Publishing
  33. Listen - Danmarks Officielle Hitliste - Udarbejdet af AIM Nielsen for IFPI Danmark - Uge 39; Ekstra Bladet, Kopenhagen, 1. listopada 1995.