26. domobranska pješačka pukovnija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
26. karlovačka domobranska pješačka pukovnija
26. domobranska znacka.jpg
Značka na kapi pripadnika 26. dom. pješ. puk., rad Ive Kerdića
Služba 1889. - siječanj 1919.
Država Flag of the of Kingdom of Dalmatia, Slavonia and Croatia (1868-1918).svg Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
Vojska Flag of Croatia-Slavonia.svg Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
War flag of Austria-Hungary (1918).svg Austro-ugarska vojska
Grana pješačka pukovnija
Sudjelovanje Prvi svjetski rat
Oslobađanje Međimurja
Jačina 2.918 (ukupno u miru)[1]
Kratica HonvIR 26 (HIR 26.)
Zapovjednici
Poznati zapovjednici pukovnik Georg Petrović

26. domobranska karlovačka pješačka pukovnija (Karlovacer Landwehr-Infanterie-Regiment Nr.26, Károlyvárosi 26. honvéd gyalogezred) bila je pukovnija u sastavu Kraljevskog Hrvatskog Domobranstva. Stožer pukovnije bio je u Karlovcu.[2] I. i II. bojna bila je stacionirana u Karlovcu, a III. u Gospiću.[3]

Povijest[uredi | uredi kôd]

dobrotvorna dopisnica, prikaz 42. "Vražje" divizije

Osnovana je 1889. iz 26. pješačke polubrigade, koja je ustrojena 1874. iz 87., 88. i 89. domobranske satnije.[1]

Zapovjednik pukovnije 1914. bio je pukovnik Georg Petrović.[4] Iste godine uključena je u 42. domobransku pješačku "Vražju" diviziju. Divizija je imala 14.000 ljudi i bila je pod zapovjedništvom general-pukovnika Stjepana Sarkotića. To je jedna od najpoznatijih vojnih postrojba hrvatske ratne prošlosti. Svoj ratni put počela je na srbijanskom ratištu, u Srijemu, kao dio snaga prvog udara.[5] Kasnije sudjeluje u bitkama na Ceru i Kolubari, a zatim je upućena u Galiciju. Početkom 1918. godine bila je prebačena na talijansko ratište, gdje ostaje do kraja rata.[5]

O ljudskim gubitcima svih hrvatskih postrojbi austro-ugarske vojske uoči Božića 1915. govori Miroslav Krleža u romanu Zastave (citirajući vjerodostojno onodobne novinske izvještaje) te spominje 26. pukovnija s 20.000 mrtvih.[6] Do točnih podataka je teško doći, jer su oni zametnuti i rasuti po arhivima u Beču, Budimpešti i Beogradu.

U prosincu 1918., časnici i domobrani sad već bivše 26. karlovačke pukovnije sudjelovali su u oslobađanju Međimurja od mađarske okupacije.[7] Jezgru oslobodilačke vojske činila su dva karlovačka bataljuna.[8] Zapovjednici bataljuna bili su Tartaglia i major Josip Špoljar. Zajedničko zapovjedništva nad oba bataljuna imao je major Mirko Pogledić. Osim toga, iz Karlovca su u borbu pošli i pitomci kadetske škole i hrvatski sveučilištarci.[8] Bili su pod zapovjedništvom satnika Šege, satnika Izera i natporučnika Krpana.

Sastav[uredi | uredi kôd]

1914. narodnosni sastav je bio sljedeći: 97% Hrvata i Srba te 3% ostalih.[3]

Raspuštanje[uredi | uredi kôd]

Stvaranjem Države Slovenaca, Hrvata i Srba pokrenut je krajem 1918. proces demobilizacije u kojem je raspušteno Hrvatsko domobranstvo. Raspuštanje domobranstva počelo je u studenome 1918. i nastavilo se u prvim mjesecima 1919. Početkom siječnja 1919. naređeno je ukidanje 25. i 26. pješačke pukovnije (kao i onih iz zajedničke austro-ugarske vojske).[7]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Pojić, Milan; 2001., Ustroj Austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.-1914., Arhivski vjesnik, No.43. ožujka 2001..
  2. Austro-Hungarian Common Army Infantry Deployment - August 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. prosinca 2017. Pristupljeno 12. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. a b Hungarian Landwehr (Honvéd) Infanterieregimenter as at July 1914. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. veljače 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Weltkriege.at - Infanterieregimenter der ö.u. Armee im Mai 1914 vom k.u.k. Heer
  5. a b Vojna povijest: Izviđački zrakoplov 42. divizije u Italiji[neaktivna poveznica]
  6. Krleža, Miroslav: Zastave, roman u pet knjiga, knjiga treća, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.
  7. a b Čapo, Hrvoje: Broj primljenih časnika bivše austrougarske vojske u vojsku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3. prosinca 2008..
  8. a b Horvat, Damir, prof.: Pripreme za konačno oslobođenje Međimurja, Hrvatski povijesni portal. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. siječnja 2012. Pristupljeno 12. siječnja 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)