31. lovačka bojna
| 31. (poljska) lovačka bojna Feldjäger Battalion Nr. 31 | |
|---|---|
 Oznaka na kapi pripadnika postrojbe | |
| Aktivna | 1859. – 1918. |
| Država | .svg){kind=small} Austro-Ugarska Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija
|
| Odanost | Centralne sile |
| Grana |  Austro-ugarska vojska
|
| Uloga | laki pješaci |
| Veličina | bojna |
| Sjedište | Zagreb |
| Boje | svijetlozelena |
| Dan postrojbe | 19. kolovoza (u znak sjećanja na bitku za Sarajevo 1878.)[1] |
| Sudjelovanje u borbama | Zauzimanje BiH 1878.[1] Prvi svjetski rat Bitka za Verdun |
| Zapovjednici | |
| Istaknuti zapovjednici |
Eduard Hospodarz (1912.-1914.) Anton Plivelić (1908.-1912.) Gustav Zimmermann (1904.-1908.)[2] |
31. hrvatska (zagrebačka)[1] lovačka bojna/bataljun bila je elitna postrojba austro-ugarske vojske na području XIII. hrvatsko-slavonskog korpusa. Bataljun je osnovan 1859. kao 1. bečki dobrovoljački bataljun, ali je iste godine preimenovan u lovački (Jäger), a mjesto regrutacije je prebačeno u Zagreb.[1]
Stožer[uredi | uredi kôd]
Godine 1903. stožer je bio u Petrinji, od 1904. do 1909. u Zagrebu, potom do 1913. u Mitrovici, da bi 1914. formalno bio u austrijskom gradu Brück an der Mur.[2]
Odore[uredi | uredi kôd]
Pripadnici postrojbe nosili su "štuka-sive" tunike sa zlatnim pucetima.[2] Imali su tamnosmeđe kapute.[2] Nosili su sivoplave jahaće hlače, a na glavi su imali šešire s crnim perom i austrijskim carskim orlom u rogu (trubi).[2]
Ratni put[uredi | uredi kôd]
Zauzimanje BiH 1878.[uredi | uredi kôd]
Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]
Dana 15. lipnja 1918. iz 22. gorske brigade prebačena je nakratko u 1. pješačku brigadu, da bi 9. srpnja 1918. bila uvrštena u 2. pješačku brigadu, podređenu 1. pješačkoj diviziji XVIII korpusa.[3] U tu diviziju uvrštena su i dva eskadrona varaždinske 10. husarske domobranske pukovnije.[3] Zajedno s cijelom divizijom i korpusom bojna je prebačena u Bitku za Verdun 21. kolovoza 1918., gdje ostaje do kraja rata.[4] U listopadu je čitava 1. divizija u nekoliko dana izgubila polovicu ljudi.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Ive Mažuran, Mladen Trnski: Hrvati, slike iz ratničke prošlosti, Zagreb, 1993., ISBN 953-6013-00-2
- ↑ a b c d e mlorenz.at, Ungarisches (kroatisches) Feldjägerbataillon Nr.31
- ↑ a b The austro-hungarian army 1914-18 for collectors of its postal items, By John Dixon-Nuttall; Chapter 6 App. G: Infantry units: part 2, FJB
- ↑ Glaise von Horstenau, Edmund: Österreich-Ungarns letzter Krieg, 1914 - 1918 Vol. 7.: Das Kriegsjahr 1918
