Abelova nagrada

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Pročelje zgrade Pravnog fakulteta Sveučilišta u Oslu.

Abelova nagrada (norv. Abelprisen) norveška je međunarodna nagrada koju od 2003. godine dodijeljuje Norveška akademija znanosti za izuzetan doprinos na području matematike. Nazvana je prema norveškom matematičaru Nielsu Henriku Abelu te je, zajedno sa istoimenom zakladom, uspostavljena na 200. obljetnicu njegova rođenja.[1] Po uzoru na Nobelovu nagradu, dobitnik nagrade dobiva novčani iznos od 6 milijuna norveških kruna (oko 700.000 američkih dolara).

Smatra se sestrinskom nagradom Holberove nagrade, koju norveška vlada dodijeljuje na područjima prava, humanističkih znanosti, teologije i umjetnosti. Abelova nagrada svake se godine dodijeljuje u predvorju zgrade Pravnog fakulteta Sveučilišta u Oslu, gdje se Nobelova nagrada dodijeljivala u razdoblju između 1947. i 1989. godine.[2] Prilikom dodjele nagrade, Norveško matematičko društvo održava višednevni Abelov simpozij na kojem se raspravlja o nedavnim orktićima u matematici i njihovoj primjeni.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvo ozbiljnije razmatranje o uspostavljanju međunarodne matematičke nagrade s imenom Nielsa Abela prvi put predstavljeno je 1902., na Abelovom festivalu prilikom 100. obljetnice njegova rođenja. Naime, nakon Abelove smrti, Norveško matematičko društvo zadalo si je tri cilja:[3]

  • dostojna svečanost i proslava 100. obljetnice njegova rođenja;
  • podizanje spomenika u njegovu čast i
  • uspostavljanje međunarodne nagrade s njegovim imenom.

Već 1899. norveški matematičar Sophus Lie, prijatelj Alfreda Nobela, predložio je uspostavljanje nagrade po Nobelovu obrascu.[1] To je uključivalo zamisli o osnivanju zaklade koja će svakih 5 godina dodijeljivati (novčanu) nagradu za značajna otkrića u matematici.Još veći poticaj za ostvarivanje Lieovih zamisli bila je činjenica da Nobel prilikom osnivanja svoje zaklade i uspostavljanja (Nobelove) nagrade nije uveo kategoriju matematike.[3]

Kriteriji[uredi VE | uredi]

Norveška akademija znanosti pobjednika proglašava prema izboru Odbora za dodjelu nagrade, koji čini čini pet osoba, predstavnika norveških istraživačkih ustanova imenovanih od strane Međunarodne matematičke zajednice i Europskog matematičkog društva. Nagradu dobitniku svečano uručuje norveški kralj. Norveška vlada novčano potpomaže zakladu sa 20 milijuna dolara godišnje. Preraspodjelu novca nadgledaju akademici Norveške akademiji znanosti.[4]

Kao i kod Nobelove nagrade, ne postoji starosno ograničenje za predlaganje kandidata. Kandidati se ne mogu sami prijaviti ili predložiti za nagradu. Kandidati moraju biti živi, ali, ukoliko Odbor tako odluči, nagrada se može dodijeli i posmrtno (posthumno). Osim Norvežana i norveških državljana, članovi Odbora za dodjelu nagrade mogu biti i stranci, ako su ih na taj položaj predložili Međunarodna matematička zajednica i Europsko matematičko društvo te odobrila i potvrdila Norveška akademija znanosti.[4]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 (engl.) MathWorld, Eric Wolfgang Weisstein: Abelova nagrada (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  2. (engl.) Operna kuća Oslo, Sveučilište u Oslu, 22. prosinca 2012. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  3. 3,0 3,1 (engl.) Službene stranice Abelove nagrade, Povijest Abelove nagrade, 26. srpnja 2012. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)
  4. 4,0 4,1 (engl.) Službene stranice Abelove nagrade, Smjernice za predlaganje kandidata, 26. srpnja 2012. (pristupljeno 25. ožujka 2017.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]