Afrazijski jezici
_and_Semitic.jpg)
Afrazijski jezici (afroazijski, nekada semitsko-hamitski[1]) velika je jezična porodica koja obuhvaća preko trista jezika[2] raširenih po dijelovima Azije i sjeverne Afrike.
Afrazijski prajezik ima rekonstruiranu st– arost od desetak tisuća godina, što čini porodicu jednom od najdubljih poznatih. Zbog dubine povezanosti grana, može se govoriti i o afrazijskoj natporodici sa sljedećim porodicama: semitski jezici (Bliski istok i sjever Afrike, arapski), egipatski jezik i njegov potomak koptski, berberski jezici (Magreb, tamazigt), kušitski (dio istočne Afrike, glavni je primjer somalski), omotski (neki jezici u Etiopiji) i čadski jezici (Sahel, primjerice jezik hausa).
Ehret izdvaja omotske od ostalih afrazijskih jezika, a njih naziva eritrejskim te ih dijeli na južne (kušitske) i sve ostale, sjeverne, gdje pak odvaja čadski od egipatskoga, berberskih i semitskih jezika.[3]
Širenje afrazijskih jezika Afrikom i Bliskim istokom smatra se rezultatom uvođenja ekstenzivnog stočarstva. Pradomovina im nije u potpunosti poznata, ali bila je ili na području današnjega Egipta ili Sudana i Eritreje ili pak na Bliskome istoku. Jezik se širio s polunomadskim stočarstvom nastalim pripitomljavanjem ovaca.[4]
Zbog dubine porodice, afrazijski su jezici vrlo raznoliki. Ipak, postoje neke zajedničke karakteristike kao što su tri serije okluziva (s različitim ostvarajima, primjerice etiopski ima zvučne, bezvučne i glotalizirane), prisutnost faringalnih i laringalnih suglasnika, prijevoj, to jest u afrazijskim je jezicima uobičajeno da se korijen sastoji od triju ili dvaju suglasnika koji se ubacuju u obrasce, to jest dodaju im se infiksi, sufiksi, prefiksi i tako dalje.[3]
Na primjer, arapski korijen q-t-l 'ubijanje, povezano s ubijanjem' tvori imenicu qātil 'ubojica', ali i glagol qatala 'ubiti', qattala 'poubijati, masakrirati', maqtal 'ubojstvo, mjesto, vrijeme ubojstva' i tako dalje.
Afrazijski jezici imaju i rod, počesto padeže, jedninu i množinu, a neki stariji i dvojinu (npr. staroegipatski, akadski, klasični arapski). Još je jedna karakteristika označivanje posvojnosti na onome što je posjedovano, umjesto na imenici koja posjeduje. Primjerice, u hebrejskome dābār 'riječ' postaje dəbar kada je posjedovana, kao u dəbar mælæk 'riječ kralja'.[3]
Red riječi, posebice u starijim jezicima, jest glagol – subjekt – objekt.
- Bernd Heine and Derek Nurse, African Languages, Cambridge University Press, 2000 - Chapter 4
- Merritt Ruhlen, A Guide to the World's Languages, Stanford University Press, Stanford 1991.
- Lionel Bender et al., Selected Comparative-Historical Afro-Asiatic Studies in Memory of Igor M. Diakonoff, LINCOM 2003.
- ↑ The World's Languages. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. studenoga 2011. Pristupljeno 6. svibnja 2011. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Afro-Asiatic (16th)
- 1 2 3 Matasović, Ranko. 2001. Uvod u poredbenu lingvistiku. Matica Hrvatska. Zagreb. ISBN 953-150-612-4
- ↑ Matasović, Ranko. 2011. Jezična raznolikost svijeta. Algoritam. Zagreb.