Etiopija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Savezna Demokratska Republika Etiopija
የኢትዮጵያ ፈደራላዊ ዲሞክራሲያዊ ሪፐብሊክ
(yä-Ityop̣ya Federalawi
Dimokrasiyawi Ripäblik)
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Whedefit Gesgeshi Woude Henate Ethiopia
Položaj Etiopije
Glavni grad Adis Abeba
Službeni jezik amharski
Državni vrh
 - Predsjednik Mulatu Teshome
 - Predsjednik Vlade Hailemariam Desalegn
Neovisnost Od Ujedinjenog Kraljevstva
u prosincu 1944.
Površina 26. po veličini
 - ukupno 1.127.127 km2
 - % vode 0,7 %
Stanovništvo 16. po veličini
 - ukupno (2005) 73.053.286
 - gustoća 64,8/km2
BDP (PKM) procjena 2005.
 - ukupno 69.099 milijardi $ (69.)
 - po stanovniku 823 $ (175.)
Valuta bir (100 centa)
Pozivni broj 251
Vremenska zona UTC +3
Internetski nastavak .et

Etiopija je država u istočnoj Africi u regiji poznatoj kao Rog Afrike. Nema izlaza na more, a graniči na sjeveru s Eritrejom, na zapadu sa Sudanom i Južnim Sudanom, na jugu s Kenijom te na istoku sa Somalijom i Džibutijem.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Glavna reljefna cjelina zemlje je Etiopska visoravan koje zauzima više od polovice državne površine. Sastoji se od visokih ravnjaka ispresijecanih dubokim riječnim dolinama i međusobno razdvojenih planinama, od kojih je najviša Ras Dashan (4550 m). Velika rasjedna dolina (engl. Great Rift Valley) prolazi kroz zemlju u smjeru sjeveroistok-jugozapad i dijeli gorje na veći sjeverozapadni i manji jugoistočni dio. Klima i biljni pokrov ovise prvenstveno o nadmorskoj visini: najbolji uvjeti za poljoprivredu su na visinama od 1700 do 2500 m.

Povijest[uredi VE | uredi]

Povijest Etiopije je po mnogo čemu iznimna među afričkim zemljama. S izuzetkom kratkog razdoblja uoči drugog svjetskog rata 19361941. kada je bila pod talijanskom vlašću, zemlja nikada nije bila europska kolonija.

Prva zabilježena država na području Etiopije bilo je Kraljevstvo Aksum koje se u prvom stoljeću poslije Krista razvilo u pomorsku i trgovačku silu na Crvenom moru. Zemlja je primila monofizitsko kršćanstvo u 4. stoljeću, a vrhunac snage dosegnula je u 6. stoljeću kada je kontrolirala i južni dio Arapskog poluotoka. Sa širenjem Islama od 7. stoljeća nadalje važnost Aksuma se smanjila, a arapsko osvajanje crvenomorske obale odsjeklo je državu od trgovačkih puteva. Ipak, zemlja nije osvojena i uključena u arapsko-islamsku sferu utjecaja kao Egipat i Sudan na sjeveru.

U 14. i 15. stoljeću etiopska je država uspijevala održati premoć nad muslimanskim sultanatima koji su nastali uz njenu južnu granicu, ali nakon nekoliko poraza u početku 16. stoljeća njen je opstanak doveden u pitanje. Tada je Portugal uputio vojnu pomoć Etiopiji i nakon početnih neuspjeha 1543. pobijeđen je islamski vojskovođa Ahmad Granj. S portugalskim vojnicima stigli su i misionari pa je Etiopija u kratkom razdoblju za vrijeme vladavine Suseniosa I. (1606. - 1632.) bila katolička zemlja. No već njegov nasljednik neguš negasti Fasilides (1632. - 1667.) odmah po stupanju na tron 1632. vratio raniji položaj Etiopskoj pravoslavnoj tevahedo crkvi, i protjerao sve katoličke misionare.

U područja južne Etiopije opustošena ratovima s muslimanima počeo se tijekom 16. stoljeća u sve većem broju s juga doseljavati stočarski narod Oromo čije su pripadnike etiopski starosjedioci smatrali barbarima, dijelom i zbog njihovih animističkih vjerovanja. U 18. i prvoj polovici 19. stoljeća dolazi do slabljenja središnje države u korist regionalnih vladara među kojima se ističu i plemići naroda Oromo koji su se postupno uključili u amharski kršćanski kulturni krug.

Razdoblje slabih careva završava 1855. kada je carsko prijestolje zauzeo Tewodros II. On i njegovi nasljednici Ivan IV. i Menelik II. uspjeli su očuvati etiopsku neovisnost pred nadirućom europskom kolonizacijom, a Menelik II. je 1896. pobijedio malobrojnu talijansku vojsku kod Adve. U sljedećih četrdeset godina Etiopija se modernizirala, proširila prema jugu i znatno obogatila izvozom kave. Godine 1930. prijestolje je preuzeo car Haile Selassie koji je ubrzao modernizaciju zemlje po europskim uzorima. Ipak, nije uspio zaustaviti talijansku vojsku u drugom pokušaju osvajanja zemlje pa je razdoblje talijanske okupacije od 1936. do 1941. proveo u egzilu.

Nakon drugog svjetskog rata Haile Selassie je uspio zadržati vlast i pripojiti bivšu talijansku koloniju Eritreju Etiopiji dobivajući na taj način izlaz na more, ali je 1960-ih 20. st. rastao je otpor njegovoj politici. Nezadovoljstvo je kulminiralo 1974.. vojnim udarom u kojem je car svrgnut i vjerojatno ubijen. Pučisti, okupljeni u vijeću Derg pod vodstvom bojnika Mengistu Haile Mariama približili su zemlju Sovjetskom Savezu, a politika kolektivizacije i prisilnog otkupa žita uzrokovala je veliku glad 1984. (povod za prvi Live Aid koncert).

Pad komunizma 1991. značio je i propast Mengistuova režima kojeg su porazili ujedinjeni gerilci iz sjeverne provincije Tigray i Eritreje koja se desetljećima borila za neovisnost. Nova vlada predvođena gerilskim vođom Melesom Zenawijem dala je široku autonomiju etničkim pokrajinama i priznala neovisnost Eritreje s kojom je ratovala trideset godina, ali je svojim opreznim pristupom reformama usporila potencijalno snažan gospodarski rast. Dodatne probleme za vladu donio je rat s Eritrejom oko graničnog spora koji je trajao od 1998. do 2000. i u kojem je poginulo oko 100.000 ljudi s obje strane.[1]

Etiopija je za afričke pojmove ekonomski div i bitni savezenik SAD na Rogu Afrike. Politička je svakodnevnica obilježena zatvaranjem političkih protivnika, namještanjem izbora i nasilnim gušenjem prosvjeda te represijama nad nepodobnim narodima poput Oromaca. Danas, jednu od najvećih pobunjeničkih skupina u Etiopiji, skupinu Ginbot 7, predvodi dr. Berhanu Nega, nesuđeni gradonačelnik Adis Abebe, dok drugi vođa Andargachew Tsega je uhićen.[1] 2015. i 2016. je obilježena nasilnim gušenjem prosvjeda u pokrajinama Oromu i Amhari, pa čak i glavnom gradu Adis Abebi, dotad pošteđenom prosvjeda.[2] Na turbulentne odnose u Etiopiji utječe i postupna promjena ukupne stope fertiliteta čiji se odnos kod kršćana i muslimana promijenio.[3]

Vezivni narod Etiopije danas su Oromci, čiji je odnos kršćana i muslimana približno jednak, a vjersk i teritorijalno nisu izmiješani, nego su teritoriji već vjerski čisti. [nedostaje izvor] Etiopijom faktički i praktično vladaju Amharci, drevni kršćanski narod s malom muslimanskom manjinom. [nedostaje izvor]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Etiopija je zajednica više naroda koji se razlikuju po jeziku i vjeri.

Narodi[uredi VE | uredi]

Najbrojniji je narod Oromo (40%), drugi po brojnosti su povijesno dominantni Amhara i Tigre, manji narodi su Sidamo (9%), Shankella (6%) i Somalijci (6%).

Jezici[uredi VE | uredi]

jezici pripadaju afrazijskoj porodici, među kojima omotski, kušitski, nilotski, etiopski, berta, kumuz i druge skupine. Službeni jezik je amharski. 90 jezika bez gamo, gofa i dawro koji su nastali podjelom gamo-gofa-dawro jezika. Pet jezika je izumrlo

Popis jezika:

aari 155.000 (1994. popis)
afar 979.000 (1994. popis)
alaba-k’abeena 162,000 (1994. popis)
amharski 17.400.000 (1994. popis)
anfillo 500 (1990 . SIL)
anuak 45.600 (1994. popis)
arbore 4.440 (1994. popis)
argobba 10.900 (1994. popis)
awngi 500.000 (2007.)
baiso 1.010 (1995 . SIL)
bambassi 5.000 (1982 . SIL)
basketo 57.800 (1994. popis)
bench 174,000 (1994. popis)
berta 125.000 (1994. popis)
borana-arsi-guji oromo 3,630,000 (južni oromo)
borna 19.900 (1994. popis)
burji 35.700 (1994. popis)
bussa 6,620 (1994. popis)
chara
daasanach 32.100 (1994. popis)
dawro 259.633 (1994. popis)
dime 6.500 (1994. popis)
dirasha 90.000 (2005 . SIL)
dizi 21,100 (1994. popis)
dorze 20.800 (1994. popis)
Engleski 1.990 (1994. popis)
etiopski znakovni jezik 1.000.000 (2005.)
gafat
gamo 597.130 (1994. popis)
ganza 5.400 (2004.)
gawwada 32,700 (1994. popis)
gayil 55.700 (2007.)
gedeo 637.000 (1994. popis)
geez
gofa 241.530 (1994. popis)
Gumuz 120.000 (1994. popis)
hadiyya 924.000 (1994. popis)
hamer-banna 42.800 (1994. popis)
harari 21.300 (1994. popis)
hozo 3.000 (1995 . SIL)
inor
istočni Oromo 4.530.000 (1994. popis)
kachama-ganjule 4,070 (1994. popis)
Kacipo-Balesi 4.120 (2000.)
kafa 570.000 (1994. popis)
kambaata 570,000 (1994. popis)
karo 1.000 (2007. S. Malmvam)
kistane 255.000 (1994. popis)
Komo 1.500 (Bender 1975.)
konso 195.000 (2005.)
koorete 104.000 (1994. popis)
kwama 15.000 (1982 . SIL)
kwegu 450 etničkih (2007)
libido 36.600 (1998. popis)
Majang 15.300 (1998. popis)
male 53.800 (1998. popis)
Me’en 80.000 (2005 . SIL)
melo 20,200 (1994. popis)
mesmes
mesqan 25.000 (2002)
murle 200 (1975 Tournay)
mursi 3.280 (1994. popis)
nayi 3.660 (1994. popis)
nuer 64.900 (1994. popis)
Nyangatom 14.200 (1994. popis).
ongota 8 (etnički: 89) (2000. M. Brenzinger)
opuuo 1.000 (2007 A. Tsadik)
zapadni centralni Oromo (oromiffa) 8.920.000 (1994. popis)
oyda 16.600 (1994. popis)
qimant 1.650 (1994. popis)
Rer Bare
saho 22.800 (1994. popis)
sebat bet gurage 2.320.000 (2006)
seze 3.000 (1995 . SIL)
shabo 450 (2000 M. Brenzinger)
shekkacho 54.900 (1994. popis)
sheko 40.000 (2007)
sidamo 2.900.000 (2005 . SIL)
SILt’e 1.000.000 (2007)
somalski 3.960.000 (2006)
suri 19.600 (1994. popis)
tigrigna 3.220.000 (1994. popis)
tsamai 8.620 (1994. popis)
turkana 25.200 (2000)
Uduk 20.000 (1995 W. James)
weyto (etničkih 1.631)
wolane  ?
wolaytta 1.230.000 (1994. popis)
xamtanga 143.000 (1994. popis)
yemsa 81.600 (1994. popis)
zay 4.880 (1994 . SIL)
Zaysete 17.800 (1994. popis)
Podijeljen: gamo-gofa-dawro
Izgubio status: kunfal

Religija[uredi VE | uredi]

Religije u Etiopiji
Religija Postotak
kršćanstvo
  
63%
islam
  
34%
drevne afričke religije
  
3%


Vladajuća religija u Etiopiji je kršćanstvo. Kršćani su uglavnom pripadnici Etiopske ortodoksne Crkve (43,5%), a ima i protestanata (18,6%) i katolika (0,7%). Kršćani su se tu naselili polovicom 4. stoljeća. Bili su to monofiziti. Došlo je za vladavine kralja Ezane, posredstvom grčko-rimskih trgovaca iz luke Adulis (južno od današnje Massawe). Aksum je postao sjedište crkvenoga glavara. Druga religija u državi je islam. Tu su se 615. godine muslimani doselili zbog lošeg života jer su bili mučeni Meki po Arapima, koji tada nisu bili muslimani. Prvi mujezin Bilal ibn Ribah bio je Etiopljanin. Islamska ekspanzija zahvatila je istočna i južna područja Etiopije i ondje se organiziralo nekoliko sultanata te odsjeklo Etiopiju od ostatka kršćanskog svijeta. Veze s kršćanskom Europom obnovila je u 15. stoljeću i sudjelovala na ekumenskom koncilu u Firenci. Protiv osmanskih osvajača iz Egipta pomogli su im Portugalci. Monofiziti su prevladali u 17. stoljeću, usprkos nastojanjima portugalskih misionara i isusovaca. Do 1980-ih u Etiopiji je bio i značajan broj Židova. Falaši, etiopski Židovi su prema mjesnoj kršćanskoj predaji u svezi s Aksumskim Kraljevstvom koje je utemeljio Menelik I., sin židovskoga kralja Salamuna i kraljice od Sabe. [4] Na jugu su se zadržale stare animističke religije.[5]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Etiopsko gospodarstvo još je uvijek većim dijelom poljoprivredno (80% zaposlenih i 50% BDP-a). Uzgajaju se žitarice za vlastitu potrošnju i kava kao glavni izvozni proizvod. Etiopija spada u skupinu siromašnijih afričkih zemalja s BDP-om po stanovniku u 2004. od 800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


  1. 1,0 1,1 Express Raif Okić: Bio je profesor, a sada je vođa krvave oružane pobune, 27. rujna 2016. (pristupljeno 14. listopada 2016.)
  2. Tportal tportal.hr/Hina: U Etiopiji 50 mrtvih u gušenju prosvjeda, 8. kolovoza 2016. (pristupljeno 14. listopada 2016.)
  3. Components of Fertility Change in Ethiopia - Further Analysis of the 2000, 2005, and 2011 Demographic and Health Surveys Grafikoni trendova po etiopskim regijama za 2000., 2005. i 2011. godinu na str. 18 (str. 10 u pdf-u)
  4. Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Etiopija (pristupljeno 14. listopada 2016.)
  5. Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža Oromo (pristupljeno 14. listopada 2016.)