Ago Mamužić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Augustin Ago Mamužić (u mađ. izvorima Mamuzsits Ágoston) (Subotica, 27. travnja 1844. – Subotica, 21. ožujka 1902.), bio je bački hrvatski pisac i novinar. Radio je kao odvjetnik; svojedobno obnašao je dužnost glavnog nadodvjetnika Gradskog poglavarstva.

Borio se protiv mađarizacije. 23. rujna 1869. godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima (Stipan Vujević, Karlo Milodanović...), nositeljima hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj, uputio pismo potpore Ivanu Antunoviću.[1] U tom pismu se izjasnio Dalmatincem.[1]

Pokrenuo je nekoliko kulturnih društava i novina. U tom radu su mu pomogli Lazar Mamužić (njegovog nećaka[2]), Matija Antunović, Ambrozije Šarčević i Boško Vujić. Od tih društava su najpoznatiji Pučka kasina[1] i Kolo mladeži, kojeg su vlasti zabranile zbog nacionalno-buditeljskog duha te ustanove.

Pisao je za Milodanovićev Subotički glasnik, oko kojeg su se okupili svi rodoljubi, pa su pored Mamužića, ondje surađivali i Lazar Mamužić, Ambrozije Šarčević, Josip Manić-Jukić, Stipe Grgić, Boško Vujić i drugi.[2] Nešto prije ovog, osnovao je zajedno s Matom Antunovićem, svojim nećakom Lazarom Mamužićem i još nekima "ljevičarsku stranku" koja je po svemu bila stranka bunjevačkih Hrvata.[2] Bunjevačke je Hrvate na taj način organizirala Pučka kasina u kojoj je glavnu riječ vodio Ago Mamužić.[2]

Politički je ispočetka bio zadovoljan kako je radio Lazo Mamužić, no poslije su im se putevi razišli u suprotnom pravcu.[2] Čak su postali tvrdi politički protivnici, pa je Augustin Mamužić čak Kršćansko narodnu stranku radi rušenja Laze Mamužića (gradonačelnika Subotice od 1884. i zastupnika), no bezuspješno.[2] Mađarski Szabadság, br. 38 iz 1887. godine zato ga je nazvao "bunjevačkim Davidom Starčevićem".[2]

Bio je i novinarom i nakladnikom izdavao je i svoj list Bácskai Ellenőr (Bački revizor).

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Croatica Christiana Periodica, sv. 59, br.- Svibanj 2007. Robert Skenderović: Suradnja biskupa J. J. Strossmayera i Ivana Antunovića Page white acrobat.png(PDF)
  2. a b c d e f g Ago Mamužić u historiografiji (2.)[neaktivna poveznica], Glasnik Pučke kasine, br. 72/Godina VII. Broj 8 (72), kolovoz 2009., Lazo Vojnić Hajduk, str. 12-13.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]