Aleksandar Karađorđević, srpski princ
| Aleksandar (II.) Karađorđević | |
|---|---|
| krunski princ Jugoslavije | |
 Aleksandar Karađorđević, 2010. godine | |
| poglavar kraljevske obitelji Karađorđević | |
| Vladavina | 30. studenog 1970. - danas |
| Prethodnik | Petar II. |
| Nasljednik | Filip Karađorđević |
| Titule | krunski princ Jugoslavije (1945.) |
| Rođenje | 17. srpnja 1945. London |
| Plemićka kuća/obitelj |  Karađorđević |
| Supruga | Maria da Glória de Orléans e Bragança Katarina C. Batis |
| Djeca | Petar Filip Aleksandar |
| Otac | Petar II. Karađorđević |
| Majka | Aleksandra od Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburga |
| Vjera | pravoslavac |
Aleksandar Karađorđević (srpski: Александар Карађорђевић; London, 17. srpnja 1945.), poglavar dinastije Karađorđević, jugoslavenski prijestolonasljednik i sin jedinac jugoslavenskog kralja Petra II. Karađorđevića († 1970.). Osim na krunu ukinute monarhije, i republičke nasljednice, Jugoslavije, izražava i nasljedno pravo na krunu nekadašnje Kraljevine Srbije, koja je pravno prestala postojati još 1918. godine, kada je bio ukinut i službeni naslov kralja Srbije.
Aleksandar Karađorđević rođen je hotelu Claridges u Londonu, kao prvo i jedino dijete u obitelji kralja Petra II. Karađorđevića i kraljice Aleksandre od Glücksburga. Budući da je kraljevska obitelj izbjegla iz Kraljevine Jugoslavije još 1941. godine, nakon napada Sila Osovine na zemlju i uspostavila vladu u egzilu u Londonu, Aleksandar se činjenično rodio u Ujedinjenom Kraljevstvu. Međutim, postoji tvrdnja, jer su jugoslavenski zakoni zahtjevali da se prijestolonasljednik rodi u zemlji, britanski premijer Winston Churchill proglasio je privremeno hotelski apartman broj 212 teritorijem Kraljevine Jugoslavije, kako bi dijete bilo po zakonu rođeno u Londonu na jugoslavenskom tlu. Budući da je u tom trenutku još uvijek formalno postojala monarhija u Jugoslaviji, Aleksandar je po rođenju službeno postao prijestolonasljednikom Jugoslavije.
Po završetku rata u Jugoslaviji, dana 10. kolovoza 1945. godine, AVNOJ je promijenio ime države u Demokratska Federativna Jugoslavija, čime vlast na području bivše Jugoslavije preuzimaju komunisti. Monarhiju je službeno ukinula Ustavotvorna skupština FNRJ 29. studenoga 1945. godine i proglasila republiku, nakon čega je Petar II. bio svrgnut s kraljevskog prijestolja, a netom rođeni Aleksandar je izgubio naslov prijestolonasljednika, s kojim je bio rođen.
Kralj Petar II. je još 7. ožujka 1945. godine imenovao Regentsko vijeće u sastavu: Srđan Budisavljević, Ante Mandić i Dušan Sernec s ovlaštenjem da s Narodnim komitetom za oslobođenje Jugoslavije (NKOJ) oformi zajedničku Privremenu vladu Demokratske Federativne Jugoslavije (DFJ) i prihvati nominaciju nove Vlade na čelu s predsjednikom NKOJ Josipom Brozom Titom, za koju je Vijeće dalo suglasnost 29. studenoga 1945. godine kada je proglašena Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).[1]
Petar II. nije nikada potpisao abdikaciju i nije priznao republičko uređenje zemlje. Otišao je poslije svrgnuća s prijestolja, u egzil u SAD, gdje je ostao do svoje smrti 1970. godine.
Kršten je 24. listopada 1945. godine Westminsterskoj opatiji, a kumovi su mu bili tadašnji kralj Ujedinjenog Kraljevstva, Đuro VI. (1936. – 1952.) i njegova kćerka, tadašnja princeza Elizabeta (1926. – 2022.), a kasnije kraljica Elizabeta II. (1952. – 2022.). Školovao se u brojnim civilnim i vojnim školama u Ujedinjenom Kraljevstvu, a 1966. godine diplomirao je na Kraljevskoj vojnoj akademiji Sandhurst te je bio unovačen u britansku vojsku u kojoj je dosegao čin satnika. Tijekom vojne karijere u britanskoj vojsci bio je stacioniran u Zapadnoj Njemačkoj, Italiji, na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Irskoj. Napustio je vojsku 1970. godine i razvio međunarodnu poslovnu karijeru.
Dana 1. srpnja 1972. godine oženio je Mariju da Glorika od Orléansa-Braganza (* 1946.), članicu bivše brazilske carske obitelji, u gradiću Villamanrique de la Condesa, kraj Seville u Španjolskoj, s kojom je dobio trojicu sinova. Par se razveo 19. veljače 1985. godine, da bi se Aleksandar već 20. rujna iste godine vjenčao s grčkom pučankom Katarinom C. Batis (* 1943.).
Aleksandar Karađorđević je prvi put posjetio Jugoslaviju 1991. godine, u trenutku početka njena raspada u krvavim ratovima. Stupio je u kontakt s opozicijom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. Poslije Miloševićevog pada s vlasti u listopadu 2000. godine, nastanio se u tadašnjoj SR Jugoslaviji, a savezni parlament je već početkom sljedeće godine dao državljanstvo članovima obitelji Karađorđević. Otada se Aleksandar pokušavao izboriti za uspostavljanje ustavne monarhije s njime na čelu, prvo u SR JUgoslaviji, a od 2003. godine u njenoj nasljednici Srbiji i Crnoj Gori, a od njene neovisnosti 2006. godine u Republici Srbiji. Iako su ti pokušaji do sada bili neuspješni, uspio se, s druge strane, izboriti da mu se ustupi imovina dinastije Karađorđević u Srbiji, doduše tek na korištenje. Slične imovinske zahtjeve ima prema nekim bivšim jugoslavenskim republikama.
Godine 2022. Aleksandrov najstariji sin, krunski princ Petar Karađorđević odrekao se naslova prijestolonasljednika u svoje ime i u ime svojih potomaka, a u korist svog mlađeg brata Filipa Karađorđevića.
- ↑ Charles D. Pettibone (2014.) The organization and order of battle of militaries in World War II, Trafford Publishing, Bloomington, Indiana SAD, str. 393.
