Aleksandar Obrenović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Aleksandar Obrenović

Aleksandar Obrenović (srp. ćir. Александар Обреновић) (14. kolovoza 1876. - 29. svibnja 1903.), kralj Srbije od 1889. do 1903.

Kralj je došao na tron vrlo mlad (u dobi od svega 13 godina), nakon neobjašnjene abdikacije svojega oca Milana, koji je u to doba imao svega 34 godine. U dobi od 16 godina, Aleksandar samog sebe proglašava punoljetnim i preuzima vlast iz ruku svoje majke Natalije (s kojom je njegov otac kralj Milan bio u vrlo teškoj zavadi). Kralj Milan se na stanovito vrijeme vraća u Srbiju 1897. godine, te mu sin daje položaj vrhovnog zapovjednika vojske.

U ljeto 1900. godine kralj Aleksandar nenadano obzanjuje zaruke s 12 godina starijom udovicom Dragom Mašin. Obitelj je vrlo protivna takvom neobičnom potezu mladog kralja: otac daje ostavku na mjesto zapovjednika vojske i napušta zemlju; majku Nataliju sam Aleksandar mora protjerati iz kraljevstva. Vlada daje ostavku, te kralj ima problema s formiranjem novog kabineta.

Draga, supruga Aleksandra Obrenović bila je proaustrijski orijentirana - Obrenovići su pažljivo lavirali između utjecaja Austrije i Rusije - i utjecala je politički na svog supruga što nije odgovoralo mnogima. Širile su se lažne glasine o njenom nemoralnom životu, što je u stanovitoj mjeri utjecalo na spremnost časnika kraljevske vojske da 1901. godine pokrenu zavjeru, koja je u svibnju 1903. godine rezultirala atentatom u kojem su zavjerenici predvođeni Dragutinom Dimitrijevićem Apisom provalili u kraljevsku rezidenciju, ubili kraljevski par s nekoliko desetaka hitaca iz revolvera, potom sabljama sasjekli tijela kralja i kraljice i bacili ih kroz prozor.

Ovo kraljeubojstvo (lat. regicid) je okončalo dinastiju Obrenovića; srpski parlament je iz egzila pozvao pretendenta iz reda kuće Karađorđević, koji je zavladao Srbijom kao Petar I. Karađorđević. Zavjerenici nisu kažnjeni, nego nagrađeni. Dotadašnji saveznički odnosi s Austro-ugarskom su prestali, te se Srbija jače oslonila na Rusiju i Francusku.

Zavjerenici su uz podršku novog kralja odmah pokrenuli tajne četničke operacije protiv Turskog carstva, a 1908. godine su formalno osnovali tajnu organizaciju "Ujedinjenje ili smrt!", poznatiju kao Crna ruka. Ta velikosrpska teroristička organizacija kasnije je svim sredstvima požurivala ratni sukob koji bi prekinuo mogućnost rješavanja južnoslavenskog pitanja u Austro-ugarskoj koji bi isključio mogućnost širenja Srbije na Zapad, te je i organizirala Sarajevski atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda (članak carske kuće koji se zalagao za takvo rješenje) u Sarajevu[1], a pripremali su 1916. godine atentat i na grčkog kralja; njen je utjecaj dokončao tek sin Petra I. regent Aleksanda Karađorđević, po čijem su nalogu 1916. godine strijeljani Apis i njegovi najbliži suradnici (upravo oni koji su organizirali atentat na nadvojvodu Ferdinanda), pod optužbom da su pripremali atentat na samog regenta.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "The Serbian 'Black Hand'," Lutz, Hermann, The Freeman, Vol. 7, N°. 164, pp. 179-181, May 2, 1923.
  2. "Organizacija ''Ujedinjenje ili smrt!'', Slobodan Bjelica, Kultura polisa, Novi Sad, br. 2 – 3/ 2005,