Aleuti (narod)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Aleuti
Unutrašnjost zimske kuće.
lovci
Lovci na morske vidre

Aleuti (Oonangan, Unangan), narod eskimsko-aleutske porodice nastanjen na Aleutskom otočju, i nekim otocima u Beringovom moru: Komandorskim otocima, otocima Pribilof i na zapadu poluotoka Aljaska (otoci Shumagin). Neki otoci na kojima Aleuti danas žive izvorno su bili nenastanjeni (Pribilovljevi otoci), a Rusi su ih tamo prisilno naselili kao lovce na tuljane.

Ime[uredi | uredi kôd]

Sami sebe Aleuti nazivaju Unangan (Oonangan) u značenju 'obala' ili 'morska obala' . Naziv Aleuti, kojim ih nazivaju Rusi, dolazi moguće od domorodačkog 'aliat' (=otok).

Jezik[uredi | uredi kôd]

Aleutski jezik ima nekoliko dijalekata (3) i član je eskimsko-aleutske jezične porodice.

Populacija[uredi | uredi kôd]

U vrijeme kada ih prvi puta posjećuje Bering (1741.) populacija Aleuta iznosila je između 20.000 i 25.000. U kontaktu s vanjskim svijetom od 18. stoljeća njihova populacija opada, godine 1885. preostalo ih je manje od 4000, a pred kraj 20. stoljeća iznosi oko 2000.

Religija[uredi | uredi kôd]

Aleuti su pripadnici ruskog pravoslavlja i animizma.

Porijeklo i povijest[uredi | uredi kôd]

Aleuti rasno, slično Eskimima, nalikuju sibirskim narodima, i lagano se razlikuju od američkih Indijanaca. Njihova kosa je ravna i crna, očni nabor, dugi trup, relativno kratke noge, malene šake i stopala, velika glava i lice s malenim nosom. Jedna od najvećih lubanja na svijetu pripadala je mumificiranom Aleutu s otoka Kagamil s kranijalni kapacitetom preko 2,000 cm³ (vidi više). Kod Aleuta se javlja velika proporcija krvne grupe A, nadalje krvne grupe B, kod Indijanaca nepoznata a rezus faktor (RH) je pozitivan.

Pretke Aleuta nazivaju se Paleo-Aleutima, i predstavljaju najstarije stanovništvo Aleuta, na koje su se naselili oko 2000 godina prije Krista. Bavili su se lovom na morske sisavce (kitovi, tuljani, morski lavovi). Kretali su se u kožnim čamcima poznatim kao baidarka (bidarka). Materijalna kultura poznaje predmete od kamena, kostiju i bjelokosti.

Dolaskom Rusa u 18. stoljeća zadan je presudan udarac izvornoj kulturi Aleuta, koji danas moraju tražiti druge izvore zarade, a na području Aljaske našli su ga u komercijalnom ribolovu. Glavna naselja na Aleutima u Aljaski su im Unalaska (Dutch Harbor), King Cove, Sand Point i St. Paul.

Kad su za vrijeme Drugog svjetskog rata Japanci zauzeli Aleutske otoke, Amerikanci su Aleute s Pribilovljevih otoka pod hitno evakuirali na Admiralty otok (na Funter Bay) pred jugoistočnom obalom Aljaske. Ovdje im zabraniše da govore vlastitim aleutskim jezikom, a svaki četvrti (kako kaže Snježana Ramljak), umire. Ovdje ipak dolaze u kontakt s Indijancima koji su osnovali 'Bratstvo domorodaca Aljaske' i 1951. tužili državu zbog nepoštivanja osnovnih prava. Dvadesetsedam godina poslije sud u njihovu korist presuđuje odštetu od 8,5 milijuna dolara.

Etnografija[uredi | uredi kôd]

Aleuti su bili narod srastao s morem, izraziti moreplovci koji su danima veslali u svojim baidarkama i kajacima i lovili tuljane, kitove i morske lavove. Doslovce su živjeli od morskih sisavaca, čijim su se mesom hranili. Njihovo ulje služilo je za rasvjetu i grijanje. Od utrobe tuljana izrađivali su kabanice, njihove parke bile su vodonepropusne, a od peraja morskih lavova pravili su potplate na obući. U svojim lovovima služili su se harpunama, mrežama i udicama. U vrijeme seobe lososa uhvaćenu ribu sušili su na suncu i pohranjivali u želucima morskih lavova i tuljana.

Bogata materijalna kultura Aleuta poznaje predmete od kamena (svjetiljke, šiljci, noževi; kostiju: vrške harpuna, udice, klinovi za cijepanje naplavnog drveta; bjelokost: labrete (usneni nakit), figurice i igle.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • H. B. Collins, Jr., The Aleutian Islands: Their People and Natural History (1945)
  • Laughlin, William S. (1980). Aleuts: Survivors of the Bering Land Bridge. New York: Holt, Rinehart & Winston.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]